Ulaskom u EU, hrvatskim se proizvođačima otvara tržište s 500 milijuna potrošača. No, trebat će godine, puno marketinškog truda i novaca, da na tom ogromnom tržištu naši proizvodi postanu, s neizvjesnim ishodom – poznati i prihvaćeni.
S druge strane, na naše će tržište, od 1. srpnja s otvorenim granicama, stizati konkurentni proizvodi s europskog tržišta, dok vrata istovremeno moramo zatvoriti brojčano puno manjem tržištu – zemljama CEFTA-e, s 27 milijuna potrošača, no tržištu koje nas odavno voli i kupuje, na kojem zarađujemo, piše Novi list.
Kako će na našim najvećim izvoznim tržištima, Srbiji i BiH, Makedoniji, zatim i Albaniji, Crnoj Gori, na Kosovu i u Moldaviji, hrvatski proizvodi zbog uvođenja visokih carina, ili povećanja postojećih, postati skuplji, time i nekonkurentni, sve više hrvatskih proizvođača najavljuje preseljenje dijela, moguće i čitavih pogona u te države.
Prema predviđanjima hrvatskih ekonomista, to će Hrvatskoj donijeti pad BDP-a od 0,4 posto samo u ovoj godini, no i gubitak više tisuća radnih mjesta, projekcije govore o tri do čak četiri tisuće.
Ono što još jedino hrvatske proizvođače, posebno one u prehrambenoj industriji, koje će zadesiti najveće carine na putu u zemlje regije, može zaustaviti od preseljenja dijela proizvodnje u susjedne nam države, koje u CEFTA-i ostaju, jest pozitivan ishod pregovora EU-a s državama regije o zadržavanju postojećeg, povlaštenog trgovinskog režima, ili barem ublažavanje onog koji stupa na snagu ulaskom Hrvatske u EU.
Kraš i Franck sele
A dok se ishod tih pregovora još ne zna, i bit će poznat, eventualno, koji tjedan prije 1. srpnja, dakle najranije u lipnju, preseljenje već najavljuju, između ostalih, Dukat i Gavrilović, Kraš i tako redom, čeka se i odluka Adrisa, dok oni koji u regiji svoje pogone već imaju, poput Agrokora, Vindije, Francka ili Atlantica, u planu imaju širenje svojih tamošnjih proizvodnih kapaciteta. Svakako dobra vijest za nezaposlene u Srbiji i BiH, loša za naše radnike, kojima će izlazak iz CEFTA režima donijeti odlazak na burzu rada.
Tvrtka Mira iz Prijedora priprema se za preuzimanje proizvodnje Krašovog izvoznog asortimana, Franck je već proširio svoje pogone u Grudama, a u Čitluku čekaju dolazak Gavrilovića, koji bi uložio u lokalnu mesnu industriju. Gavrilović bi tamo proizvodio svoje obarene kobasice i polutrajne proizode, općenito ono što na bosanskom tržištu najbolje prolazi.
Jeftinija radna snaga
Zemlje CEFTA-e za većinu svojih proizvoda koje izvoze u EU imaju povlašten carinski tretman, no taj reciprocitet ne vrijedi kad je riječ o proizvodnji iz EU, koja se plasira na tržište CEFTA-e. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, u prvih je devet mjeseci prošle godine samo u BiH, Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju izvezeno hrvatskih prehrambenih proizvoda u vrijednosti 463 milijuna dolara, od čega samo u BiH za 330 milijuna.
Plus za preseljene čitave ili dijela proizvodnje u države regije svakako su tamošnji manji porezi, na dodanu vrijednost, kao i na dobit, ali i, ponajviše, jeftinija radna snaga. Ovdje će, u tom slučaju, bez posla ostati i do četiri tisuće ljudi, a država u još većem problemu.
