"B.A. prvi put sam upoznao onog trenutka kada sam kao kupac zainteresiran za objekte Haludova ponudio novac za kupnju objekata, odnosno hotela Borovik i Dubašnica. Četiri uplate za ta dva objekta sam izvršio tako da su dvije uplate išle na tvrtku u vlasništvu B.A., na ruke sam mu isplatio oko 540 tisuća njemačkih maraka, a jednu uplatu u banku u iznosu milijun i pol maraka. Kako je B.A. 1996. bio vlasnik i tvrtke i Haludova, tada mi je bilo svejedno kome ću uplatiti. Taj novac koji sam predao u kešu u kancelariji pred nazočnom gospodom Nj., L. i Č., obećano mi je da će taj novac leći na račun Haludova jer da im keš treba kao zalog za još jedan kredit.
Slučaj nije riješen ni nakon 16 godina
Treći objekt, za koji sam također uplatio, a riječ je o depedansi Kvarner, i danas, nakon 16 godina, nije pravno riješen i još uvijek nisam vlasnik, kao ni moj kompanjon s kojim dijelim stopostotno vlasništvo", svjedočio je Anto Jelić, poslovni čovjek iz Njemačke, gdje radi punih četrdeset godina.
Ulaganjem u Haludovo prije petnaestak godina vidio je šansu razvijanja hotelskog turizma, ali je, sudeći prema svjedočenju, ogorčen načinom ulaganja u Hrvatskoj.
Izbjegavati Hrvatsku
"Da sam onda znao ono što znam danas, nikada me Hrvatska kao potencijalna zemlja za ulaganja ne bi vidjela. Niti ću ikada više poslovati s Hrvatskom, niti bih nekome dao preporuku da ulaže u Hrvatsku", rekao je svjedok Jelić a prenosi Novi list.
Svjedočenje odnosi se na točku optužnice kojom se B.A. tereti da je u prosincu 1996., kao direktor Haludova, posredstvom svoje tvrtke, s Antom Jelićem dogovorio prodaju hotela Dubašnica. Direktor je plaćanje dogovorio tako da se od cijene u iznosu od 1,5 milijuna DEM djelomičnu isplatu doznači na njegovu tvrtku u Liechtensteinu, čiji je B.A. predstavnik u Hrvatskoj. Nešto je primio na ruke, nešto preko žiroračuna tvrtke, a Haludovu je od prodaje hotela sjelo samo 370.000 DEM.
