Zagrebacka Ilica sinonim je brojnih trgovina. Tu i tamo mozete naletjeti na stari izlog neke obrtnicke radnje, koja vas, htjeli, ne htjeli, vuce da udete u nju. Jedna od takvih je i frizerski salon za muskarce, vlasnika Ivan Prgometa, frizera tzv. starog kova, koji iako je presao 70-tu godinu, i dalje radi.
"15. svibnja 1970. godine sam otvorio radnju. Od tada sam stalno u ovom prostoru."Iako je nekad zaposljavao radnike, danas sisa sam. Posao s godinama opada, a gospon Prgomet ima objasnjenje i zasto.
"Posao se smanjuje. Vidite tu mladez. Danas se sami sisaju tim masinicama pa se unakaze. Onaj tko trazi pravog majstora i tko zna sto je majstorski posao, taj dolazi k meni. Ja imam samo stalne musterije", prica nam gospodin Ivan. Stalne musterije ima i Tomislav Cerovecki, cetvrta generacija proizvodaca kisobrana, kojemu posao dobro ide s obzirom da su jedini zanatlije te vrste u Zagrebu. Ulozili su dosta i u marketing, pa nerijetko u njihovu radnju svrate i strani turisti. No nesto ga ipak tisti...
"Ljudi rade gresku kad obrtnicke proizvode poistovjecuju s uvoznom robom. Krama moze dolaziti iz Hrvatske, Kine ili s Marsa. Uopce nije bitno odakle dolazi. Krama je krama. Najvise me smeta to kako ljudi shvacaju obrtnicki rad. Ude u trgovinu 100 ljudi i ti njima moras objasnjavati - gospodo, ovo vam je rucni rad. To traje", pozalio nam se Cerovecki. A slobodan uvoz, najcesce jeftinije robe, jedan je od razloga zbog cega je Hrvatska suocena sa crnom statistikom. Naime 2000. godine u drzavi je poslovalo 105 tisuca obrtnika. Danas ih je jedva 80 tisuca. Tajnik obrtnicke komore Zagreb Miran Soic tvrdi da su pokrenuli istrazivanje o razlozima nestanka tolikog broja obrtnika.
"Jedan razlog je gubitak trzista, drugi razlog je da je u jednom razdoblju taj slobodan uvoz donio svoje. Jedan od znacajnih razloga je i pitanje likvidnosti. Oni mali koji su radili za velike, a koji su usli u predstecajne nagodbe, lose su prosli buduci da su im njihova potrazivanja smanjena i jos su produzena na neki odredeni rok placanja", kaze Soic.
A tu je i tzv. nova industrijska revolucija. Oni koji se nisu okrenuli novim tehnologijama, propali su. U Zagrebu je primjerice 1995. godine poslovalo 80-ak urara. Danas ih je svega 20. Nema vise ni klasicnih automehanicara. Jedan od rijetkih koji posluje vise od 50 godina, sto je prema statistici, prosjecna starost obrtnistva, je gospon Prgomet. Njemu pak smeta sto kao stari zanatlija, koji je u mirovinu mogao otici jos prije 10 godina, nema nikakvih povlastica. I dalje redovito placa komunalije, zdravstveno, mirovinsko, bez ikakvih popusta. Kada smo ga pitali zasto onda ne ode u mirovinu, odgovor koji nam je dao i bio je za ocekivati od obrtnika starog kova poput njega.
"Ha, radit cu dok me zdravlje posluzi. Nije mi do zarade, bolje bi bilo da uzmem svoju mirovinu. No zao mi je tih mojih musterija s kojima sam uocio raditi. Jako mi se tesko rastati od njih", iskren je Prgomet.
