U samo prva tri mjeseca u Hrvatskoj je bilo zapljena imovine koliko ih je bilo u cijeloj prošloj godini.
"Pod ovrhama najviše ima nekretnina, a od pokretnina najviše je automobila koji su uzeti na leasing. Osim toga, posljednjih mjeseci pod ovrhama je i sve više kuća za odmor na moru te apartmana, jer je dosta ljudi podiglo kredite koje više ne mogu vraćati", kazala je Lidija Švaljek, direktorica Centra za poslovne informacije Hrvatske gospodarske komore, u kojoj se prikupljaju podaci za Očevidnik pokretnina i nekretnina koje se prodaju u ovršnom postupku.
Od svibnja 2005., pak, najviše nekretnina zaplijenjeno je u Vukovarsko-srijemskoj županiji (1222). Slijedi Bjelovarsko-bilogorska s 1175 te Osječko-baranjska s 825. Najmanje ovrha nad nekretninama je u Dubrovačko-neretvanskoj (12), a potom i u Ličko-senjskoj (18). U Vukovarsko-srijemskoj županiji najčešće su oduzimane kuće i poljoprivredna zemljišta, dok su, primjerice, na moru "planuli" apartmani i vikendice.
Najviše pokretnina, pak, zaplijenjeno je u Istarskoj i Osječko-baranjskoj županiji (po 50), a slijede Šibensko-kninska (18) te Zadarska (devet).
Švaljek napominje da je s obzirom na krizu porastao i interes za ovrhe i sam Očevidnik.
"Sve je dostupno na web-stranicama i u roku 24 sata svaka ovrha dostupna je javnosti, a ono što je obrađeno stavlja se u arhivu, na temelju čega se za potrebe Ministarstva pravosuđa i Europske komisije mogu izrađivati razna izvješća", kazala je Švaljek za Vjesnik.
U Očevidniku se nalaze sve nekretnine koje potpadaju pod ovrhu, te pokretnine vrjednije od 50.000 kuna, a besplatne su i informacije o javnim dražbama.
Gubitak posla i nemogućnost vraćanja kredita, ali isto tako i nemogućnost plaćanja računa za komunalije, mogu dovesti do ovrhe. Iz popisa imovine koji se dostavlja sudu, sud može izabrati što će se staviti na dražbu kako bi se naplatio iznos potraživanja.
Kao ovrhovoditelji u čak 40 posto javljaju se financijske institucije (banke, kartičarske kuće, štedno-kreditne zadruge, osiguravajuća društva), dok se fizičke osobe javljaju u 25 posto, a državne institucije u 20 posto. Ostale pravne osobe u 15 posto slučajeva, piše Vjesnik.
