Podiglo je to veliku bruru u javnosti jer se postavlja pitanje počinjemo li time živjeti u svijetu "Velikog brata" od kojeg se ne možemo sajkriti te zbog čega bi uopće tvrtke ugrađivale mikročipove radnicima pod kožu.
Prema riječima izvršne urednice Netokracije Mie Biberović, riječ je o tvrtkama koje već imaju uređaje kao što su kartice i mobiteli, a koje imaju istu funkciju kakvu bi imali i mikročipovi. Njima se provjerava ulazak i izlazak iz tvrtke, omogućavanje ili onemogućavanje pristupa određenim podacima ili dijelovima tvrtke i slično. No, sada je tim tvtkama mikročip jednostavniji, jer radnici ne moraju ništa dodatno nositi niti im čip, za razliku od kartice, nitko ne može ukrasti.
Mana je svakako kontroverznost koju svako ugrađivanje uređaja ispod kože nosi sa sobom, zbog čega je uobičajenije da se nosiva tehnologija, poput pametnih satova, narukvica, ogrlica, radije nosi na tijelu, nego ispod kože, dodaje ona. Postavlja se i pitanje sigurnosti za zdravlje, tvrtdi Biberović, te navodi kako zaposlenicima i drugim upućenima mora biti jasno za što se čip koristi, kao i koji se podaci putem njega prikupljaju i u koje svrhe.
Biberović podsjeća da je čipiranje već uvela švedska tvrtka Epicentar.
Protivnici čipova ugrađenih pod kožu svoje stavove brane tvrdnjom da će se sada potpuno izgubiti privatnost, odnosno da će poslodavci, a potom kasnije i vlasti stalno pratiti svaki korak ljudi te znati što oni rade, jer će uređaj stalno odašiljati podatke o onom koji ga nosi.
Ušteda vremena i nemogućnost gubitka
Harun Šiljak, postdoktoralni istraživač na koledžu Trinity u Dublinu, pojašnjava da se radi o pasivnim RFID čipovima koji nemaju vlastito napajanje, nego reagiraju u prisustvu aktivnog RFID čitača. Takve čipove imamo u većini RFID kartica koje se koriste svaki dan za plaćanje ili otvaranje vrata. "Stavite ruku u džep, izvučete karticu, približite karticu čitaču, obavite identifikaciju, vratite karticu u džep. Ugradite li čip u svoj dlan, ostaje vam samo približavanje dlana čitaču: uštedit ćete par sekundi ritualnog stavljanja ruku u džepove i izbjeći mogućnost da ste karticu zaboravili", pojašnjava doktor Šiljak za Al Jazeeru Balkans.
Kako čipovi koriste RFID tehnologiju, mogu se koristiti u razne svrhe koje podrazumijevaju razmjenu informacija, a ne samo za potrebe posla. "Kao što možemo beskontaktno kupovati putem kreditnih ili debitnih kartica, isto bismo mogli uz čip ugrađen u neki dio našeg tijela. Ulaznice, propusnice, primjerice, u javni prijevoz, na koncerte u kino-dvorane? Zašto ne. RFID se već koristi prilikom raznih usluga, a princip je isti - samo umjesto specijaliziranih kartica ili drugih predmeta, tu svrhu može i obavljati čip koji se nalazi ispod kože", navodi Biberović.
Šiljak navodi i da ugrađeni čipovi ne daju potpuni uvid poslodavcima gdje je radnik i što radi, jer su pasivni. Odnosno ne mogu se upaliti i ugasiti kako bi se odašiljali podaci, nego sve ovisi o tome uz koje će RFID čiatče prisloniti na svoj dlan, kad i gdje.
'Ovo nije dobar početak'
"Pitanje kontrole nad čipom je jako bitno: u čipovanoj sutrašnjici svako od nas bi trebao željeti da bude svoga čipa (tijela) gospodar i ono što se događa u 32M nije baš najbolji početak", kaže istraživač koledža Trinity dodajući kako bi se svaki čovjekov korak mogao apsolutno pratiti samo ako bi se ugradili čipovi s GPS-om ili kad bi se onaj koji nosi čip svakih 50 metara prislanjao na čitač.
Zastupnici ljudskih prava smatraju kako se ugrađivanjem čipova krše prava radnika jer oni nikada ne mogu točno znati u koje se svrhe koriste podaci o njima, međutim Biberović navodi kako se takva razmišljanja mogu usporediti s korištenjem kartica ili pametnih telefona.
"Isto bi se moglo tvrditi i za kartice i pametne telefone te razne aplikacije koje se nalaze na njima koji također prikupljaju razne podatke, na svakodnevnoj bazi, a mnogi korisnici nisu ni svjesni što se sve prikuplja i u koje svrhe. Prvenstveno se treba raditi na podizanju svijesti oko toga što tehnologija i njen napredak općenito čine za nas i protiv nas, zagovarati etičnu i transparentnu uporabu podataka koji se prikupljaju. To što se prikupljanje podataka odvija putem čipa ili putem naših navika surfanja na mobilnom telefonu ili putem našeg pametnog televizora ili hladnjaka, manje je bitno", pojašnjava.
Ističe kako je korištenje čipova u kompaniji 32M ovisno o volji zaposlenika. "Ovo je svakako eksperiment koji će uvelike odlučiti kako će se tehnologija dalje primjenjivati i hoće li", kaže Biberović.
