Hrvatski liječnik ili socijalni radnik 38,5 radnih dana provede na godišnjem odmoru ili kraćem bolovanju, a još 15,5 dana na dužem bolovanju ili porodiljnom dopustu. To su državni rekorderi u korištenju godišnjih, bolovanja i porodiljnih dopusta, pokazala je publikacija Državnog zavoda za statistiku o zaposlenosti i plaćama u 2008. i 2009. godini.
arti-201007300195006Upravo u tim djelatnostima najgori je omjer plaćenih i zaista odrađenih radnih sati: prosječni radnik u toj djelatnosti 2008. godine odradio je 444 sata manje od ukupno plaćenih sati. Konkretno, odradili su 1636 sati tijekom godinu dana, što je najniža odrađena satnica u državi. Odradili su manje sati čak i od učitelja, iako dobivaju devet plaćenih radnih dana više nego zaposleni u obrazovanju, piše Jutarnji list.
I dok liječnici i socijalni radnici na državnoj razini najmanje rade, istodobno su u Lici, rodnoj županiji nadležnog ministra Darka Milinovića, zaposlenici te djelatnosti najproduktivniji u zemlji.
U konkurenciji svih djelatnosti u svim županijama: odradili su ukupno 1933 sata ili gotovo 242 radna dana. To je najveća satnica u zemlji, pa je svaki od tih zaposlenika odradio punih 30 dana više od prosječnog hrvatskog zaposlenika, i 38 dana više od prosječnog zaposlenika u svojoj djelatnosti!
Svaki peti dan nam je neradni
arti-201007290093006Statistički, hrvatski radnici u svim djelatnostima prosječno godišnje odrade 1696 sati ili 212 radnih dana. Međutim, poslodavci i država plate im još dodatna 393 sata ili 49 radnih dana koje provedu na godišnjem odmoru, bolovanjima ili ostalim neradnim danima. Tako, statistički, radnik svaki peti radni dan ne provede na svom radnom mjestu, a za to dobije plaću.
Poslodavci su u 2008. godini svojim radnicima prosječno platili 33 i pol radna dana koja su proveli na godišnjim odmorima, bolovanjima do 42 dana, stručnom obrazovanju, blagdanima i ostalim neradnim danima. Država je, pak, svakom zaposlenom statistički platila još 11 i pol radnih dana. Uz bolovanja preko 42 dana, u tu se stavku ubrajaju i dijele na sve zaposlenike i dani provedeni na porodiljnom ili roditeljskom dopustu.
Prekovremeni kojih 'nema' i koje nitko ne plaća
Evidencija pokazuje i da svaki radnik odradi 32 prekovremena radna sata godišnje, iako u stvarnosti u značajnom broju privatnih tvrtki odrade znatno više, no taj rad nigdje nije zaveden pa za to ne dobiju plaću.
Najveći broj prekovremenih nemaju trgovci ili građevinari, nego zaposleni u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima koji godišnje skupe 84 plaćena prekovremena radna sata.
Produktivno najviše rade zaposleni u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, koji su u 2008. godini odradili 1726 radna sata ili 30 sati više od hrvatskog prosjeka. U toj su županiji najproduktivniji radnici u građevinarstvu, gdje odrade čak 1844 sata.
Najviše plaćenih radnih dana imaju zaposleni u Varaždinskoj županiji, kojima je u 2008. godini plaćeno 2108 radnih sati, a najmanje odrađenih sati imaju u Virovitičko-podravskoj županiji svega 1669.
Prethodni članci:
arti-201007300195006 arti-201007290093006 arti-201007200360006
