Emil Tedeschi, predsjednik Uprave Atlantic Grupe, smatra da Hrvatska još nije dotakla dno krize, a zadovoljan bi bio već kada bi stanje u 2011. bilo jednako stanju u ovoj godini, što bi značilo da je zaustavljen negativan trend.
Tedeschi ocjenjuje da su u proračunu 2011. rashodi previsoki.
"Postavljen je proračun za iduću godinu čiji će rashodi biti na razini ovogodišnjih, što znači da će novca u društvu biti nešto manje, ili u najbolju ruku bit će kao i ove godine. Proračun je u bitnome politički dokument. Moramo biti svjesni da je 2011. predizborna godina i da je uobičajeno da se u tom razdoblju ne mogu očekivati značajne reforme. Proračun na neki način reflektira situacije iz 2010. Dobro je da se pokazuje realno planiranje prihoda, no s druge strane rashodi su previsoki i nisu bitno mijenjani u odnosu na 2010. Ono što zabrinjava je proračunski deficit. O proračunu je ovih dana puno rečeno i istina je da on nema neku značajnu razvojnu komponentu", kazao je Tedeschi u intervjuu za Vjesnik.
Osim loših držanih financija, hrvatski problem je, smatra i naslijeđe iz socijalizma koje opterećuje društvo.
"Općenito, mislim da naslijeđe koje vučemo još od doba socijalizma još uvijek opterećuje naše društvo. Ljudi su desetljećima odgajani da je društvo obvezno osigurati i posao i stan i kvalitetno školstvo i kvalitetnu zdravstvenu skrb. Nažalost, razine prava koja očekujemo nisu realne u odnosu na razine vrijednosti koje kao društvo uspijevamo stvoriti. Onda se često tumači da ističući to govorim protiv standarda građana, što naravno ne stoji.
Ja sam samo duboko svjestan da mi kao društvo u suštini puno više konzumiramo nego što stvaramo, ali smatram i da naše društvo još uvijek ima potencijala. Međutim, s tim potencijalima se ne upravlja adekvatno, to je prvo. Drugo, kod nas još uvijek nije došlo do suštinske promjene svjetonazora. On se promijenio djelomice, ali i to pretežito na lošije. Svjetonazor se mijenjao u jednom dominantnom smjeru, a to je najčešće rentijerski: da mi je imati jednu nekretninu ili neki biznis koji ću iznajmiti, koji će mi donijeti prihod u odnosu na neku osnovnu plaću. Da mi je raditi malo, a živjeti dobro... Nažalost, to je tako. Postoji značajna siva ekonomija, postoji jedno naslijeđe garantiranih kategorija kao što su stan, posao, zdravstvena zaštita, školstvo... S druge strane, izgubile su se određene pozitivne vrijednosti i, nažalost, nove generacije imaju vrlo malo kvalitetnih uzora.
Ne smatra se da je smisleno puno raditi, da je časno plaćati poreze, ili čak poduzetnički riskirati. Mi u biti ne promoviramo poduzetništvo, niti shvaćamo kako bi to zbilja trebalo funkcionirati. Kad kažem poduzetništvo tu mislim od obrtnika koji radi sam ili s nekoliko radnika, pa sve do krupnih poduzeća. Koliko god je ta naša tranzicija bila nesretna, često netransparentna i neetična, smatram da je u posljednjih 20 godina prošlo dovoljno vremena i da su se iskristalizirali i ljudi i kompanije koji bi svojim radom i rezultatima, načinom i količinom rada trebali biti smjerokaz kako ova zemlja može i treba ići naprijed. Činjenica je da je Hrvatska u 20 godina u nekim stvarima otišla naprijed, ali je isto tako činjenica da su pri tome potrošena ili otuđena ogromna sredstva. Govorimo o desecima milijardi. Ne samo o materijalnim vrijednostima, nego i o propuštenim šansama. Nisam jedanput govorio o odgovornosti koju nose sve različite elite u našem društvu".
Tedeschi smatra da je potrebno uvesti porez na imovinu, ali i porez na neangažiranu imovinu.
"Mi smo jedna od rijetkih zemalja koja nema porez na nazovimo sekundarnu imovinu, na način da svatko tko ima drugu ili treću kuću, stan ili neku drugu nepokretnu imovinu - plaća porez. Mi danas nemamo takvo porezno opterećenje. Hrvatska je poduzetnički iznimno porezno opterećena, a s druge strane za građane je jedna od ugodnijih zemalja za život po tom kriteriju među europskim zemljama.
U najkraćem, osobno smatram da se teret financiranja općeg dobra, primjerice zdravstva i školstva kao najplastičnijih primjera, treba još ravnomjernije podijeliti. Ne možemo negirati da postoje situacije i da postoji imovina koja danas može biti okarakterizirana kao iznadprosječna ili kao luksuz, i da bi trebala biti predmet porezne obveze pojedinca. Nije to samo porez na imovinu. Postoji značajna imovina koja je pravno nesređena, a time i imobilizirana. Cilj bi trebao biti da se što hitnije uredi stanje u zemljišnim knjigama, da se riješi pravo vlasništva, i da takva imovina koja je sada de facto zamrznuta postane pravno čista i likvidna", kaže Emil Tedeschi.
Vezani članci:
arti-201011190042006 arti-201006010073006
