Kolovoz za PR stručnjake Ikee nikada nije bio mjesec opuštanja. Krajem ovog ljeta tradicionalno izlazi katalog ovog lanca trgovina namještajem, koji je za mnoge sljedbenike diljem svijeta štivo važnije od Biblije. No ove godine Ikea se morala pozabaviti i knjigom drugačijeg sadržaja. Naime, na najvažnijem Ikeinom tržištu, onom njemačkom, sredinom kolovoza se pojavila knjiga koja na globalno uspješnu tvrtku iz Švedske, ali još više na njezinog utemeljitelja i vlasnika Ingvara Kamprada baca sasvim novo svjetlo, piše Deutsche Welle.
"Istina o Ikei: jedan menadžer svjedoči" - nije, kako bi se u prvi trenutak moglo pomisliti, klasični obračun frustriranog uposlenika kojemu se bivši poslodavac zamjerio pa mu se sada sveti objavljivanjem internih tajni. Autor knjige Johan Stenebo je naime godinama bio desna ruka Ingvara Kamprada.
Stenebo prije svega napada lažnu fasadu Ikee koja dobrim dijelom počiva na, kako autor tvrdi, insceniranom imidžu njezinog vlasnika. Ingvar Kamprad javnost poznaje kao skromnog čudaka, starčića koji u sebi utjelovljuje sve odlike skandinavskog karaktera: simpatična šturost, skromnost i sklonost praktičnim rješenjima. Te odlike Kamprad je pretočio i u imidž Ikee. I to uspješno, jer je Ikea u međuvremenu jedan od najuspješnijih svjetskih brandova s visokim stupnjem prepoznatljivosti i što je važnije s rekordnim utrškom.
No Kampradove vrline su, kako tvrdi Stenebo, ništa drugo nego opsjena. U stvarnosti, kako tvrdi on, ovaj 84-godišnji Šveđanin ne zazire od luksuza, ne mari pretjerano za fair trade i prije svega je beskrajno sumnjičav, pogotovo prema svemu što nije Švedsko.
Sumnjičavost ide toliko daleko da visokopozicionirana mjesta u koncernu popunjavaju isključivo Šveđani. I to po mogućnosti iz vlastitog sela. Za tvrtku koja živi od globalnog imidža je zapanjujuć podatak da, kako tvrdi Stenebo, i u prekomorskim podružnicama na istaknutim mjestima radi osoblje iz Švedske.
Infiltriranje ljudi iz "vlastitog sela" u sve strukture tvrtke, kako se dalje navodi u "crnoj knjizi Ikee", služi isključivo špijuniranju i svjedoči o pomalo paranoidnom odnosu poglavara koncerna prema svojim radnicima.
Kao kruna ne baš laskavih informacija o Ikei, Stanebo navodi i iluziju o švedskom proizvođaču kao ekološki svjesnoj tvrtki. Tvrdi da jedna trećina drva koje Ikea koristi za svoj namještaj potječe od ilegalne sječe.
Izbjegavanje plaćanja poreza
Da stvar po Ikeu bude još gora, nekako u isto vrijeme kada se i škakljivo štivo pojavilo u knjižarama, se oglasio i ver.di, najveći njemački sindikat radnika u uslužnim djelatnostima. Povjerenik ovog sindikata za Ikeu, Dierk Hirschel švedskom divu predbacuje "organizirano izbjegavanje plaćanja poreza".
Službeni vlasnik Ikee je, naime, Ingka Holding sa sjedištem u Nizozemskoj. Kako tvrdi Hirschel, Ingka Holding je na 2,28 milijardi eura dobitka, koristeći se raznim poreznim trikovima 2008. platio samo 19,3 posto poreza. U pravilu bi na taj iznos tvrtka trebala platiti između 30 i 35 posto, tvrdi Hirschel, koji Šveđanima predbacuje "asocijalno" i društveno štetno ponašanje.
Iz Ikee poručuju da porez u svakoj zemlji plaćaju sukladno lokalnim zakonima.
U istom političkom magazinu Ikea je optužena i za izrabljivanje radnika. U nekim poslovnicama u Njemačkoj deset posto rada obavljaju najamni radnici. "Neki od ovih radnika zarađuju toliko malo da od države dobivaju socijalnu potporu", kazao je za ZDF ekonomist Rudolf Hickel a prenosi Deutsche Welle.
Prethodni članci:
arti-201007140699006 arti-201006010856006
