Dnevni listovi bliski vladi Erdogana pišu o 'kamatnom puču' i pobjedi 'kamatnog lobija'. Naime, Erdoganu nije drago što kamate Središnje banke rastu baš uoči lokalnih izbora u ožujku. Strahuje se da će visoke kamate smanjiti investicije, što će se na kraju osjetiti i u potrošačkoj košari građana. Osim toga, turska lira se i dalje nalazi u slobodnom padu pa je pitanje je li potez financijskih vlasti u Ankari dao ikakve rezultate, piše Deutsche Welle. Za ove se nestabilnosti često kao uzrok navodi promjena politike američkih deviznih rezervi. No, je li to dovoljno objašnjenje?
Turska nije jedini moderni 'ekonomski tigar' koji je na svojoj koži osjetio potez Federalnih rezervi iz Washingtona. Pogođene su i druge velike zemlje u koje je posljednjih godina bilo isplativo uložiti novac – Indija, Brazil, Južnoafrička Republika... Sve ove države su profitirale od američke politike jeftinog novca. Naime, Federalne rezerve su godinama otkupljivale ogromne količine državnih obveznica SAD-a i spuštale vlastitu kamatnu stopu prema nuli. Isprva pogodna za investitore, ova politika je u jednom trenutku dovela do zasićenja: sada investitori traže države u kojima imaju veće izglede za zaradu.
'Ove zemlje mogu pasti u ozbiljne financijske krize'
Kada su 'vlasnici' američkog novca napustili dosadašnju politiku – odlučili kupovati manje obveznica i podići kamate – novac se momentalno počeo vraćati kući. A to za Tursku, Indiju ili Brazil znači odljev kapitala. Za liru, rupiju i real to je više nego strašno. Ipak, Holger Schmidling ne očekuje nešto poput Azijske krize iz 1997. godine. Ovaj glavni ekonomist Berenberg banke kaže međutim da će se pogođene države morati suočiti s velikim izazovima. "Ove zemlje mogu pasti u ozbiljne financijske krize. Ali ne vjerujem da turbulencije u zemaljama u razvoju mogu imati trajne posljedice po zapadni svijet", prognozira Schmidling.
Poznavatelji situacije ponavljaju da bi bilo smiješno pripisivati Amerikancima krivnju za situaciju u Turskoj i drugim zemljama. Novčana politika SAD je sasvim logična – jer Federalne rezerve se moraju brinuti o američkom gospodarstvu a ne o Turskoj. Kažu, ne može se Washingtonu predbaciti činjenica da su se pojedine zemlje oslanjale na priljev kapitala iz SAD-a, umjesto da su jačale vlastito gospodarstvo.
Novac se seli tamo gdje ga se može umnožiti
Od svog nastanka novac se ponaša po 'željeznom' zakonu koji niti jedna kriza ne može poljuljati – on se seli tamo gdje ima najveće izglede da može uspijeti i umnožiti se. Pri tome, nije ključan samo obećani rast kapitala, nego i sigurnost ulaganja. Tako nasuprot sigurnom američkom tržištu koje opet nudi izgled za obrtanje novca, stoje tržišta Turske potresene korupcijom, Brazila i Indije u kojima nema neophodnih reformi, Argentine koja još pati od krize svoje valute ili Indonezije koja nema industrijsku osnovu za održanje stope rasta... Novac se dakle vraća u SAD, ali i u eurozonu koja djeluje kao da je prebrodila najgore razdoblje neizvjesnosti.
Osim povećanja kamata, zemljama u razvoju ostaje malo mehanizama kako bi spriječile odljev kapitala. "Propuštena je prilika da se strukturnim reformama, povećanjem produktivnosti i boljim obrazovanjem postave bolji uvjeti i osnova za zdravo gospodarstvo. Sada je kasno. Dobra vremena su prošla", navodi Sinan Ulgen iz istanbulske organizacije EDAM.
http://www.dw.de/novac-odlazi-kriza-dolazi/a-17402750
