Na onoj svjetlijoj strani domaće ekonomije u posljednje vrijeme nižu se vrlo uzbudljivi događaji. Pozitivno komešanje započelo je koncem srpnja kada je američki One Equity Partners, društvo za kapitalna ulaganja, investiralo 200 milijuna dolara u IT tvrtku Infobip iz Vodnjana. Time je nekoć mala tvrtka iz malog istarskog grada za samo desetak godina izrasla u prvog domaćeg jednoroga (unicorna), tvrtku čija je vrijednost milijardu ili više dolara, a kakvih je tek petstotinjak u svijetu.
Ovim ulaganjem toj se sada već globalnoj IT tvrtki, koja pruža usluge mobilnih komunikacija u oblaku za poslovne korisnike, otvara prilika za širenje na američko tržište. Osnivač i glavni izvršni direktor Infobipa Silvio Kutić još je prošle godine najavio da planiraju zaposliti oko tri tisuće inženjera na globalnoj razini.
Ulaganja i poslovi 'teški' desetke milijuna eura
Povijesni dani hrvatskog biznisa - nazovimo ih tako bez imalo pretencioznosti - nastavljeni su početkom rujna kada je objavljeno da je zagrebačka tvrtka Infinum u Hrvatskoj pokrenula zajedničku tvrtku s Porsche Digitalom, jednom od ispostava njemačkog Porschea, u poslu "teškom" 10 milijuna eura. Tvrtka Porsche Digital Croatia bavit će se dizajnom i razvojem softvera s naglaskom na umjetnu inteligenciju i strojno učenje. U iduće tri godine planiraju zaposliti stotinjak ljudi.
"Povijesni" uspjeh zabilježio je i zagrebački Nanobit, tvrtka koja je već postala važan igrač u svjetskoj gaming industriji. Tu tvrtku koju su prije 12 godina pokrenuli Alan Sumina i Zoran Vučinić, bez kapitala i ureda, samo s dva računala, jedna je od najbrže rastućih u Europi. Sredinom rujna Nanobit je za gotovo milijardu kuna preuzeo švedski div u free-to-play sektoru, Stillfront grupa, koji drži 14 sličnih gaming studija diljem svijeta.
Na koncu, spominje se i mogućnost da bi Rimac Automobili iz Svete Nedelje, tvrtka Mate Rimca koja proizvodi električne automobile, mogla od koncerna Volkswagen preuzeti marku luksuznih sportskih vozila Bugatti. Iako se o tome još nagađa, već i sama činjenica da je "u igri" govori o vrijednosti Rimac Automobila.
06.04.2016., Zagreb - U kongresnom centru Globus odrazn je okrugli stol na temu Izazovi digitalne ekonomije i buducnost automobislke industrije. Sasa Cvetojevic. Photo: Borna Filic/PIXSELL
'Dolazak ozbiljnih firmi otkriva naše tržište ostalima'
Što misle o ovim uspjesima domaćih, prije svega IT tvrtki te mogu li one biti zamašnjak domaćeg gospodarstva, upitali smo poduzetnika i IT stručnjaka, vlasnik tvrtke za računalnu sigurnost Lucijana Carića te poduzetnika i investitora Sašu Cvetojevića.
"Svim tim ljudima i njihovim timovima treba iskreno čestitati jer se radi o velikim uspjesima u koje su uložena desetljeća napornog rada i odricanja, te uspjeha na međunarodnoj sceni uz malo, a često i nikakvo oslanjanje na hrvatsko tržište. To su prije svega sjajne vijesti za vlasnike tih tvrtki, te u određenoj mjeri za njihove zaposlenike, ali ne dijelim pretjerani optimizam oko hrvatskog IT-ja i njegova utjecaja na širi gospodarski ekosistem. Mislim da hrvatski IT može umnogome utjecati na profesionalni i imovinski status i budućnost vlasnika tvrtki - pogotovo uspješnih, te u određenoj mjeri njihovih zaposlenika i to je to", smatra Carić.
Cvetojević, pak, kaže da su spomenuti poslovi iznimno velik zamašnjak domaćem biznisu.
"Pa nije Porsche došao do Infinuma slučajno. Nakon dobrog iskustva s Rimcem i preporuke s njegove strane, počela se rasplitati i priča o njihovu zajedničkom ulaganju s Infinumom. Dolazak ozbiljnih stranih firmi uvijek na neki način "otkriva" tržište ostalima, bilo iz iste grupe, bilo konkurenciji", kaže.
'Utjecaj IT-ja na gospodarstvo u Hrvatskoj ipak je vrlo plitak'
Carić je skeptičan i oko toga mogu li ovi poslovni uspjesi domaćih tvrtki ucrtati Hrvatsku na poslovnu kartu Europe, napose onu IT industrije. Opširno je objasnio i zašto.
"Mislim da je utjecaj IT-ja na gospodarstvo u Hrvatskoj vrlo plitak. Sve što te uspješne IT tvrtke troše i kupuju ne proizvodi se u Hrvatskoj, osim možda nešto struje. Oprema, često i softver nisu domaći. Usluge internetske infrastrukture i marketinga gotovo sigurno se kupuju u inozemstvu. Bitna stavka u troškovima IT firmi vjerojatno su plaće koje su za većinu sektora solidne, ali daleko od spektakularnih, miljama daleko od iznosa koji se inače objavljuju za hrvatski Microsoft, Hewlett-Packard, Google (koji u Hrvatskoj zapošljava samo par ljudi).
Pored toga, plaće ovih odlikaša često su prikaz uprosječenja daleko natprosječnih menadžerskih plaća, a ne nužno i suludo visokih plaća običnih zaposlenika u tim elitnim tvrtkama. Tako da, ako zaposleni nemaju ugovorene opcije ili nisu dobili dionice, oni u cijeloj priči direktno ne profitiraju, osim što sigurno mogu "podebljati" svoj CV i steći iskustvo u ozbiljnim informatičkim tvrtkama, a ne kod raznih "specijalaca" za javnu nabavu", kazao nam je Carić pripomenuvši kako se "ne bi zanosio budućnošću Hrvatske na krilima informatike, ali svakako bi budućnošću hrvatskih informatičara".
"Mislim da će onaj tko želi raditi za druge u IT sektoru, a želi solidna primanja i 'svjetski' standard, i dalje morati otići u svijet kako bi to ostvario", ističe Carić.
27.05.2019., Zagreb - U Novinarskom domu odrzana je tribina Autorska prava novinara: sto nam donosi Direktiva?, na kojoj su govorili Romana Matanovac Vuckovic, Valentina Wiesner, Lucijan Caric, Milan Majerovic Stilinovic, a moderator je bio Domagoj Novokmet. Photo: Patrik Macek/PIXSELL
'Ovo pomaže percepciji Hrvatske kao zemlje vrhunskog IT-ja'
Cvetojević, s druge strane, smatra da će spomenute investicije pomoći percepciji Hrvatske kao "zemlje vrhunskog IT-ja i dobrih inženjera".
"Mnoge mlade, a inovativne hrvatske tvrtke imale su ozbiljan 'problem zemlje podrijetla'. Stranci jednostavno ne percipiraju Hrvatsku kao zemlju iz koje će doći vrhunska tehnička rješenja. Hrvatsku mnogi percipiraju kao zemlju za doći na lijep odmor i ne puno više od toga. Dodatno, naš pravni sustav je iznimno kompliciran te strancima nepoznat, pa svakoj akviziciji ili ulaganju u Hrvatsku predstoje skupe i komplicirane pripreme. To sam osjetio kod jedne od mojih investicija - Repsly, kada su svi uključeni imali prvo iskustvo s tvrtkom iz ovog dijela Europe, a nikada nisu upoznali naš pravni sustav. Siguran sam da ni Nanobitu nije bilo jednostavno i da je transakcija bila i duža i skuplja baš zato jer smo komplicirani kao sustav", ističe Cvetojević.
I Carić se osvrnuo na kompliciranost našeg sustava prilikom prijenosa vlasništva na zaposlene ili čak na investitore.
"Firme koje to rade najčešće takve mogućnosti koriste u svojim stranim sjedištima tvrtki-kćeri, gdje su ovo normalne, redovne i logične, a ne sulude transakcije kao kod nas. Kao primjer, kada sam investirao u DefenseCode, naš hrvatski ugovor imao je 38 stranica, dok ugovor istog smisla i sadržaja u našoj irskoj sestrinskoj firmi ima dvije stranice i interni je, a ne javnobilježnički akt", kaže Carić.
'Za te firme u ovakvoj Hrvatskoj zapravo nema mjesta'
Cvetojevića smo, pomalo naivno, upitali mogu li nove, propulzivne grane postindustrijskog doba (IT, AI, elektromobili...) Hrvatsku napokon učiniti "malom Švicarskom" kako se to građanima obećavalo prije tridesetak godina.
"Nema tvrtki koje Hrvatsku mogu učiniti 'malom Švicarskom'. Ono što će uvijek spriječiti takav razvoj situacije je hrvatska politika koja se ponaša upravo onako kako velik dio hrvatskih građana želi. Oni ne žele Infobipove i Rimca, jer za takve tvrtke potreban je dugogodišnji naporan rad i odricanje u nesigurnoj i neprijateljskoj okolini. Većina želi uhljebljenje u državne firme i rad do penzije u nekoj agenciji. Rimcu će trebati četiri godine da počne graditi svoj kampus i pistu, a Tesla će u Njemačkoj za manje od dvije godine podići ogromnu tvornicu i proizvoditi automobile. Dok smo tako spori i dok otežavamo razvoj najboljima, ne možemo biti ni Slovačka, kamoli Švicarska", poručuje Cvetojević.
Slično govori i Carić, ali nam otkriva što mu, ipak, pruža satisfakciju.
"Spektakularno je, a i vrhunsko zadovoljstvo, gledati kako s jedne strane hrvatski političari, državni i paradržavni 'najsposobniji i najobrazovaniji' tzv. menadžeri završavaju po istražnim zatvorima, dok s druge strane zdravi dio informatičkog sektora ostvaruje impresivne međunarodne uspjehe. Koliko god strašno bilo, no to je naša stvarnost. Za te firme u Hrvatskoj - takvoj kakva jest - zapravo nema mjesta, jer ljudi koji ih vode ne sklapaju mutne poslove uz janjetinu i ne guraju javnosektorašima u ruke vreće s novcem po nekakvim 'klubovima", zaključuje Carić.
