Kamata na kredite po tekućim računima ili na popularne minuse u bankama se godišnje plaća oko 13 do 14 posto. Ranije je kamata bila i viša, no plafoniranjem najviše ugovorne kamatne stope na kredite, zakonodavac je banke prisilio da ovu kamatu svedu barem ispod te granice.
arti-201007210056006Kartični krediti i minusi su prema podacima Hrvatske narodne banke najskuplji budući da se kamatni prosjek u njihovoj skupini, kratkoročnih kunskih kredita, kreće oko 12,60 posto godišnje. To su istovremeno i proizvodi koji imaju komponentu revolvinga ili obnavljanja, tako da su de facto sve manje kratkoročni, a sve više dugoročni. Točnije, brzo se u njih uđe, ali se teško izlazi, piše Novi list.
U vrijeme potrošačkog buma, građani su peglali kartice i povećavali minuse, no podaci središnje banke govore da je u tijeku proces razduživanja. Tako je stanje i u kategoriji i tzv. ostalih kredita, u koje spadaju i minusi, ali i gotovinski i potrošački krediti.
arti-201007140061006Je li kriza građane prisilila da se iz minusa povuku ili ih je pak dodatno u njih uvukla? Temeljem podataka koje je od banaka prikupio Novi list, unazad godinu ili dvije prosječna iskorištenost minusa u broju i obimu nije se značajnije mijenjala, no prije bi se moglo reći da blago raste, nego što se smanjuje.
Tako u Privrednoj banci Zagreb kažu da od ukupnog broja klijenata koji imaju otvoren tekući račun s odobrenim prekoračenjem, prosječno oko 50 posto klijenata i koristi dopušteno prekoračenje. Prosječan iznos kreće se blizu 10.000 kuna i u tom smislu, kažu ne bilježe značajnije oscilacije u zadnjih godinu dana.
U Hypo banci objašnjavaju da prosječna iskorištenost dopuštenog prekoračenja po tekućem računu građana iznosi 5.700 kuna. Ukupno pak 65 posto vlasnika tekućih računa koristi dopušteno prekoračenje po tekućem računu.
U Splitskoj banci ističu da prekoračenje koristi oko 33 posto klijenata s tekućim računima. Prosječni iznos prekoračenja iznosi 5.044 kuna, a kod izračuna su uzeti u obzir klijenti s računima u prekoračenju na dan 31. svibnja ove godine. U toj banci kažu da je u odnosu na 2010. u ovoj godini 10 posto klijenta više u minusu, iako je prosječan iznos prekoračenja po tekućem računu u principu ostao isti.
U Raiffeisen banci od ukupno odobrenog dopuštenog prekoračenja udio iskorištenog prekoračenja u lipnju 2009. godine i lipnju 2010. godine iznosi 62 posto, u prosječnom iznosu približno 11.000 kuna. U istom razdoblju 2008. udio iskorištenog prekoračenja iznosio je približno 57 posto, u prosječnom iznosu približno 9.000 kuna.
U Erste banci, prema podacima od 30. lipnja ove godine, od ukupnog broja aktivnih partija tekućih računa udio klijenata koji imaju odobreno dopušteno prekoračenje po tekućem računu iznosi oko 40 posto, što ne znači da ga nužno i koriste. Prosječan iznos odobrenog dopuštenog prekoračenja je oko 6.000 kuna, dok je prosječan iznos iskorištenog dopuštenog prekoračenja oko 3.350 kuna. Nisu zabilježena značajna odstupanja u odnosu na dosadašnje trendove.
Kako se izvući iz minusa?
Tko se želi riješiti minusa, gotovo da se i ne isplati podizati novi kredit da bi se njime zatvorio minus. Jer, iako je kamata na minus nešto viša nego na gotovinske kredite (za oko 2 do 3 postotna boda), na odobravanje novog kredita plaća se naknada, a košta i dodatna papirologiju i s njom vezane troškove.
Alternativa je napraviti vlastiti plan smanjivanja minusa, od mjeseca do mjeseca, kojeg se potom treba čvrsto i držati. Sa svakim mjesecom minus će kopniti, a zadovoljstvo činjenicom da se vlada vlastitim financijama rasti. Ako je primjerice netko u minusu 10.000 kuna, prvi mjesec trebalo bi se pokušati "zaustaviti# na 9.000, drugi na 8 i tako dok se ne dođe do nule.
Na više iznose minusa, banci se mjesečno plati i po 300 kuna kamate, godišnje to seže i preko tri tisuće, a sama se glavnica ne smanjuje, ako se uvijek i ponovno obnavlja. U krizi raste i opasnost od potonuća u nedozvoljeni minus, što onda banka dodatno penalizira opomenama (koje naplaćuje), a nakon nekoliko mjeseci prijeti opasnost i od "crne liste".
Ipak, minus ima i svoju dobru stranu. Pametno ga je imati zbog nepredviđenih troškova, izvanrednih situacija, koje traže brzu reakciju. Minus bi tu trebao biti "za svaki slučaj", kao privremena mjera i – doslovno – kratkoročno zaduženje. Međutim, dugoročni ostanak u minusu praktički nema smisla, jer je za klijenta skupo. a nema "dodatne vrijednosti".
Prethodni članci:
arti-201007210056006 arti-201007140061006 arti-201007070145006 arti-201007200072006
