Vlasnicima benzinskih postaja zakon omogućava da maloprodajne cijene mijenjaju kada god to požele i po nekoliko puta dnevno. Liberalizacija za sada nije donijela značajnije promjene cijena goriva. Naftne kompanije ne mijenjaju ni cijene svakodnevno. Međutim dogodio se drugi problem, za razliku od cjenika koje je do 20. veljače postavljalo Ministarstvo gospodarstva, kada se znala najviša cijena goriva, potrošači danas praktično nemaju informacije o cijenama goriva na pojedinim benzinskim postajama.
Cjenika nema na internetskim stranicama
Cjenika nema ni na internetskim stranicama naftnih tvrtki, a jedini način da vozač sazna cijenu benzina, dizela ili plina koji će uliti u spremnik svoga vozila jest dolazak na određenu benzinsku postaju ili posjet internetskoj stranici skupine entuzijasta cijenegoriva.info gdje objavljuju cijene s onoliko crpki koliko stignu posjetiti.
Drugim riječima, piše Glas Slavonije, vozači nemaju mogućnost usporedbe cijena, sužena im je mogućnost izbora jer sasvim je jasno kako će se, kada je već na nekoj postaji, odlučiti i na kupnju goriva. Samo će rijetki obilaziti postaje i tražiti najjeftinije gorivo. U velikim gradovima takvo što je i moguće, no što učiniti u selima, gdje je udaljenost između benzinskih postaja i po dvadesetak, tridesetak kilometara?
Moguće zloupotrebe
Cjenik goriva doista je problem, drži Nenad Kurtović, predsjednik Saveza udruga za zaštitu potrošača Hrvatske.
"Pravilo je kod trgovine svih energenata da se kupca unaprijed upozna s uvjetima kupnje. U slučaju prodaje goriva na benzinskim postajama riječ je o trgovini na malo te su ovo pravilo izuzeli iz Zakona o tržištu naftnih derivata. I doista, na žalost, nema nikakve zakonske obveze trgovca da kupca obavještava o cijenama goriva. Držim da je Ministarstvo gospodarstva moglo i dalje, bar još šest mjeseci, iako nema obveze, objavljivati cjenike goriva formirane na isti način kao do veljače ove godine. Na taj način potrošačima bi slali jasan signal iz kojega bi bilo vidljivo drže li se energetski subjekti načela formiranja tržišno najpovoljnijih cijena goriva ili zloupotrebljavaju liberalizirano tržište", kaže Kurtović.
A što kad 'nema' tržišnih uvjeta?
Pojašnjava kako je zakonodavac omogućio funkcioniranje po tržišnim uvjetima, međutim, upozorava, u stvarnosti u nekim područjima Hrvatske nema tržišnih uvjeta. Kurtović tu navodi primjere mnogih jadranskih otoka ili malih mjesta širom zemlje u kojima se nalazi jedna benzinska postaja u krugu 50 ili 70 kilometara.
"Vlasnik te postaje može slobodno formirati cijenu goriva. I ako je ona previsoka, što će vlasnici vozila? Mogu otići na tu udaljenu benzinsku postaju, ali samo ako znaju cijene na njoj i ako su sigurni da im se taj put isplati", navodi Kurtović zaključujući kako je napravljen zakonski propust jer potrošači ipak nemaju pravu informaciju. Apelirao je i na trgovce derivatima da ih u obavještavanju kupaca vodi ne zakonska obveza, nego dobra poslovna praksa. http://www.glas-slavonije.hr/231214/1/Mnogi-taje-cijene-goriva-dok-kupac-ne-dodje-na-crpku
