Krenuli su ni od čega, a danas 'hrane' 200 restorana i hotela

Od prvog honorara, a zaradio ga je s 12 godina pomažući u jednoj konobi, Splićanin Ivo Bartulović kupio je levisice.

29.9.2014.
7:14
VOYO logo

Vrhunskim proizvodima mora opskrbljuju 200 restorana i hotela srednje i visoke klase, s područja srednje i južne Dalmacije, piše Slobodna Dalmacija.

Čim su shvatili kako je te 2008. došla kriza, braća su odlučila krenuti s maloprodajom ribe. Dvije godine poslije otvorena je prva splitska gastronomska ribarnica. Danas ih je po Splitu i Solinu već pet.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tajna uspjeha

''Radimo otkad znamo za sebe, stalno, uvijek. I štedimo kako bismo ulagali u podizanje kvalitete usluge. Gdje god se okreneš, posao leži. Preko Student-servisa smo još u srednjoj istovarivali kamione, hladnjače, selili ljude, prali stakla na pumpama, montirali namještaj, kupovali izraubana auta, popravljali ih ili prodavali za dijelove… Pa smo krenuli s ribom. I danas smo u unajmljenim prostorima jer držimo kako je to isplatljivije nego dizati nepovoljne kredite.

Od prihoda prvo platimo radnike, državu, dobavljače, a ostalo ide u posao. Zadovoljni smo. I imamo želju podići kvalitetu usluge na još višu razinu'', kažu braća, ne krijući pohvale na račun zaposlenika, najvažnije karike u lancu uspješnog posla, bez čijeg bi truda, podcrtavaju, teško bilo napraviti i uhodati ovakvu tvrtku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Imaju pravilo

Braća koja vrhunski posao grade imaju pravilo, nezadovoljan kupac robu može zamijeniti, ili dobiti novac natrag. Reklamacije su im nepoznat pojam, isto kao što ne priznaju pojam nemoguće narudžbe. Ako netko želi Beluga kavijar, morsko jaje, tripice od grdobine, meso ježinca, vlasulje, butargu od gofa, ili ono što ostane u kašetama ribe na koćama, škart od sitneža, kamenčiće, travu sa dna... i to će dobiti.

Ljeti za kupanje ne znaju. Ivo kaže kako je deset godina, dok se biznis stvarao, noću spavao samo po četiri sata. A kada je prije 14 godina odlučio samostalno krenuti u posao s distribucijom ribe, imao je tek prethodno znanje na ovom polju, kontakte, jedan auto i dvije škrinje. U istom tom autu danju je raznosio narudžbe, a navečer izlazio van.

''Kada je firma stasala, pozvao sam brata da mi se pridruži. Odmah sam mu darovao pola firme u vlasništvo. Komu ću ako neću njemu. Radovali bismo se svaki put kada bismo kupili novu škrinju, kombi, stvorili novu ideju'', kaže Ivo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
nedelja
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo