Je li sustav po kojemu funkcionira drugi mirovinski stup zapravo zatvoreni krug interesa u privatnu korist vlasnika dobro povezanih tvrtki? Radi li se o investicijskom bankarstvu uvedenom na mala vrata, koje je pritom i vrlo rizično, a kocka se novcem zaposlenih ljudi u ovoj državi?
Tim pitanjima pozabavio se tjednik Novosti. Drugi stup, odnosno mirovinski fondovi koji upravljaju novcem iz tog stupa, nije ništa doli ozakonjeni sustav pljačke novca izdvajanog za veće penzije mlađeg dijela sadašnje radne populacije, navodi se u tom tekstu.
Smiju poslovati s gubicima, što i čine
U Hrvatskoj, naime, postoje četiri ovlaštena fonda u (su)vlasništvu četiriju stranih banaka – AZ (Zagrebačka banka), Erste Plavi, PBZ Croatia osiguranje i Raiffeisen. Njima uplaćujemo 5 posto plaće svakoga mjeseca i zadaća im je da tijekom godina tu štednju povećaju, uz malen rizik.
Približno četiri milijarde kuna godišnje, koliko im pritječe, oni ne smiju držati u matičnim bankama, nego su za to predviđene tzv. banke-skrbnice. Posrijedi su računi Splitske banke i Hypo Alpe Adria banke. Zakon fondovima dopušta da posluju s gubicima, što i čine. Istovremeno, troškovi održavanja su im ogromni.
Ulažu u tvrtke koje su dužne njihovim bankama
"Raiffeisenov fond, primjerice, prema objavljenim je podacima do prošle godine, zaprimljenih 9,625 milijardi kuna povećao na tek 10,976 milijardi. Uzrok takvom poslovanju je, pišu Novosti, što banke nepovoljno otkupljuju dionice poduzeća kojima su dale kredite ili su na sličan način povezane s njima, a ne onih koje su tržišno isplativije.
Mirovinski su fondovi, zahvaljujući ogromnom novcu kojim raspolažu, u poziciji da strateški upravljaju prilikama na Zagrebačkoj burzi, gdje ubacuju presudnu količinu novca i stvaraju potražnju u interesu poduzeća koja se pojavljuju u njihovom, kao i portfelju banaka što su ih osnovale. Na taj način mogu manipulirati vrijednostima tvrtki.
Kukuriku ne spominje okončanje ovakve prakse
Zabrinjava i što Kukuriku koalicija spominje potrebu za interveniranjem u hrvatsku mirovinsko-osiguravateljsku politiku, ali ne ukidanjem ili temeljitim strukturnim redizajnom 2. stupa osiguranja, nego suprotno: postupnim povećavanjem obveznog izdvajanja u njega, nauštrb 1. stupa. Ali, zabrinjava i sljedeća stvar:
"Da bi sve bilo još gore, štediše na kraju radnog vijeka čeka neko od mirovinskih osiguravajućih društava (MOD), opet u vlasništvu banaka. Zasad, prije negoli je dospjela prva generacija korisnika 2. stupa, osnovan je samo jedan, pri Raiffeisen banci. MOD-ovi su zaduženi da upravljaju novcem pojedinaca koji se umirovljuju, a drže ga u obliku apsurdno neisplativog a vista depozita i još od njega oduzimaju 10 posto zakonski definirane naknade. Konačno, nitko nema pravo na isplatu čitave ušteđevine, kao u zapadnjačkim modelima", navode Novosti.
