O tim se ključnim izazovima već najavljenog rujanskog rebalansa državnog proračuna u Hrvatskoj mora otvoriti široka rasprava, da bi se na temelju Vladina priznanja da su sve vladajuće ekipe unazad više od 15 godina vodile upropaštavajuću privatizacijsku i makroekonomsku politiku, došlo do socijalnog konsenzusa, nužnog za bolne rezove u državnoj potrošnji (ne samo u politici plaća), te za radikalan zaokret prema reindustrijalizaciji i razvoju snažne izvozne ekonomije, piše Novi list.
arti-201008040284006Osobni su dohoci unazad devet godina u Hrvatskoj povećani za više od 40 posto, ali pretežno na račun uvoza i kreditnog napuhavanja domaće potrošnje, a ne zbog tigrastog povećanja domaće proizvodnje, inovativnosti i izvoza.
Ali, dok su i plaće – a ne samo enormne tajkunske, menadžerske i mafijaške zarade – crpile svoju poletnost uglavnom na uvozu, trgovini, zaduživanju i rasprodaji državne imovine, Hrvatska je potonula u gospodarsku depresiju i visoku vanjsku zaduženost, iz kojih kao da više nitko ne vidi izlaz na rok kraći od idućih 15 godina.
U hrvatskoj javnosti zato već postoji načelna suglasnost da su za izlazak iz depresije nužne bolne reforme, a za početak i duboki rezovi u državnu i javnu potrošnju, ali – kao što sve češće spominje i premijerka Jadranka Kosor – nijedna od značajnijih adresa nije voljna prihvatiti svoj dio tereta, niti u odricanju, niti u osposobljavanju za konkurentsku utakmicu na domaćem i svjetskom tržištu.
arti-201007080087006Zasad se ključna rješenja uredne otplate sve većih obroka inozemnih i domaćih zajmova svode na otkaze (u srpnju je oko 50.000 zaposlenih manje nego što ih je bilo u istom mjesecu lani) i na nova zaduživanja u zemlji i inozemstvu, ali je BDP i dalje u slobodnom padu.
Plaće u državnom i javnom sektoru su ključne stavke u državnom proračunu i u državnoj potrošnji: značajniji rebalans državnog proračuna teško je zamisliti i u najraskošnijoj mašti, bez značajnijeg (jednokratnog ili u više manjih "obroka") smanjivanja plaća.
Privatni sektor je unazad dvije godine zatvorio više od 40.000 stalnih radnih mjesta, ali uz to i prosječne plaće smanjio za više od pet posto.
Alternativa nužnom smanjivanju mase državnih i javnih plaća za najmanje deset posto može biti i u mješavini, u kojoj će uz početno zamrzavanje plaća ići smanjivanje broja zaposlenih za najmanje pet posto, ali ubrzo i smanjivanje plaća svim "preživjelima" za početnih pet posto.
Prije ili kasnije to će za sobom povući i ponovno smanjivanje mirovina, od kojih bi većina mogla biti u iznosima ispod egzistencijalnog minimuma, piše Novi list.
Prethodni članci:
arti-201008040284006 arti-201007080087006 arti-201006130072006 arti-201007220002006
