Danas je poanta otići do prvog shopping centra i riješiti taj dosadni detalj svakodnevice u roku petnaestak minuta i dopremiti kući funkcionalni komad sintetike. Povijest radi protiv Alenke Antonić-Soban. Već desetljećima radi i popravlja poplone, njezina je radionica u Zagrebu preživjela dva rata, piše Deutsche Welle.
Sve više mladih ljudi
"Mušterije su mi uglavnom starije gospođe iz kvarta, mada u zadnje vrijeme dolazi sve više mladih ljudi koji su se osvijestili i ne žele spavati u sintetici. Bude i onih koji imaju staru kvalitetnu posteljinu i žele je sačuvati. Ja radim isključivo s prirodnim materijalima, to je pahuljica – nafinija vrsta perja, vuna tj. pamuk. Radim i u svim mjerama, što je posebno pogodno za ljude koji kupe vani posteljinu s drukčijim mjerama i žele za nju poplun", kaže Alenka.
Prošla sve moguće sustave i režime
Njezina radionica i trgovina postoji još od 1936., prvi su vlasnici bili Židovi, prošla je sve moguće sustave i režime, reći će posljednja hrvatska poplunašica, a njena ju je majka preuzela 1978. Poslovali su, veli, prilično dobro do prije 6,7 godina kada je tekstilna industrija u Hrvatskoj doživjela potpuni kolaps, a u shopping centre nahrupila jeftina sintetika. Posljednja zagrebačka 'poplun-maherica' vodi pravu antropološku bitku sa shopping centrima.
"Sva obrtnička trgovina u središtu grada trpi. Ne možete konkurirati cijenama shopping centara. Pogotovo ako ljudi ne misle o kvaliteti. Ja se u takvim centrima jednostavno izgubim, nemam zraka, nitko me ne 'šljivi'. Naprotiv, kad meni dođu stare mušterije, sjednu se, razgovaramo. Nekad im poplune donesem kući i popijemo kavu", nastavlja Alenka i priznaje da nitko neće naslijediti njen posao.
http://www.dw.de/radionica-popluna-nevjerojatno-mjesto-u-sredi%C5%A1tu-zagreba/a-17794933
