Općinski sud u Zaboku donio je prvu prvostupanjsku i nepravomoćnu presudu u pojedinačnom parničnom postupku u korist korisnika kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima protiv Societe Generale - Splitske banke zbog nezakonite kamate, a iz te banke u utorak su objavili da su na tu presudu uložili žalbu i zahtjev za povrat u prijašnje stanje, jer im presuda nije uredno dostavljena na očitovanje.
Donesena je prva presuda u korist korisnika kredita, člana Udruge Franak, protiv SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d., objavljeno je iz Udruge, a tekst prenosimo u cijelosti.
''Nakon što je donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od dana 4. srpnja 2014.g., poslovni broj Pž-7129/13-4, na temelju kolektivne tužbe korisnika kredita, kojom je VTS zauzeo stav da su odredbe ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čine ovisnom o odluci tuženika (banke) nepoštene, pa prema tome ništetne - što je osobito obrazloženo na str. od 53. do 67. navedene presude i rješenja, tužitelj je pokrenuo pojedinačni parnični postupak kod Općinskog suda u Zaboku protiv SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d.
Presudom Općinskog suda u Zaboku utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 11. točka 1. Ugovora o kreditu od dana 29. kolovoza 2006. godine, u djelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamatna stopa je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom kreditora.
Također je naloženo tuženiku SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d., R. da tužitelju isplati iznos od 5.924,52 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema prodajom tečaju tuženika na dan isplate, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim.
Naime, tužitelj je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d., dana 29. kolovoza 2006. godine Ugovor o kreditu, a kojim ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 78.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema prodajnom deviznom tečaju tuženika vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijema i na način utvrđen ugovorom.
Odredbom čl. 5. toč. 1. označenog ugovora o kreditu ugovoreno je da je tužitelj dužan tuženiku plaćati u anuitetima iznos kredita od 78.000,00 CHF i nominalnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva, s time da je ista na dan sklapanja ugovora iznosila 4,20 %.
U konkretnom slučaju, činidba u pogledu kamatne stope koju je tužitelj bio dužna plaćati tuženiku nije niti određena niti odrediva. Naime, kamatna stopa po prednje označenom ugovoru o kreditu mijenjala se isključivo jednostranom odlukom tuženika, te se o takvoj promjeni nije pojedinačno pregovaralo. S time u vezi, tuženik je svojom jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu te o istome obaviještavao tužitelja samo pisanom obavijesti bez da je za takvu promjenu tražio suglasnost tužitelja, pa je tako tuženik u nekoliko navrata u periodu od 2006. do 2014. godine mijenjao kamatnu stopu, a kojim promjenama je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj bio dužna plaćati tuženiku, a time i do promjene u prvotno ugovorenom otplatnom planu.
Mijenjali kamatnu stopu protivno načelu savjesnosti
Tuženik je jednostranom odlukom protivno načelu savjesnosti i poštenja, mijenjao kamatnu stopu, a čime je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan kredita, i to: - dana 12. ožujka 2007. godine uvećanjem na 5,20%, - dana 10. veljače 2009. godine uvećanjem na 5,90%, - dana 10. siječnja 2010. godine uvećanjem na 6,40%, - dana 10. veljače 2011. godine uvećanjem na 5,99%.
Navedenim promjenama kamatne stope, mijenjao se dužni iznos mjesečnog anuiteta, a čime je tužitelj ukupno preplatio mjesečne anuitete u iznosu od 5.924,52 CHF'', priopćili su iz Udruge.
