Dolazak i izvid problema – 80 kuna. Potrošni materijal – 200 kuna. Montaža – 100 kuna. Posao, jedan sat – 100 kuna. Tako izgleda tipičan račun koji stanari zgrada podmiruju ako popravke naručuju legalno preko zajedničkog računa. Svaki električar, bravar ili drugi majstor samo dolazak i izvid naplaćuju i do 100 kuna, pa taman izvid trajao i samo minutu. Posebno naplaćuju i posao, jer se u njega ne uračunava montaža ili popravak. Kada trebaju pojasniti zašto je tako, pozivaju se na svoje cjenike.
Primjerice dimnjačari u Zagrebu, koji imaju gradske koncesije, dva puta godišnje provjeravaju ispravnost bojlera. Na pregledu se zadržavaju oko minutu i to naplaćuju 100 kuna. Tako u zgradi s 10 stanova u 10 minuta zarade i tisuću kuna. Zbog koncesija građani nemaju pravo izbora, a i da mogu birati svugdje bi naišli iste cijene.
Agencija pere ruke
Iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja tvrde da nisu mjerodavni po pitanju cijena ako je neka djelatnost regulirana posebnim propisom. Na pitanje kako građani mogu provjeriti opravdanost cijena obrtničkih usluga, jesu li one javno dostupne i čime su određene, iz Ministarstva obrta i Obrtničke komore odgovaraju općenito ne navodeći odgovor zašto obrtnici naplaćuju dolazak i do 100 kuna, a zašto uz montažu ili popravak još i rad.
"Za usluge popravka i održavanja proizvoda čija je vrijednost veća od 500 kuna obrtnik mora ispostaviti ponudu i radni nalog koji sadrže predračun i radni nalog s opisom radova te upotrijebljenog materijala i dijelova za popravak. Radni nalog potpisuje i isporučitelj usluge i potrošač, a jedan primjerak radnog naloga mora se predati potrošaču. U slučaju da se tijekom popravka pojavi potreba za dodatnim radovima, materijalom ili dijelovima koji cijenu povisuju za više od 10 posto, potrebno je prethodno pribaviti suglasnost potrošača u pisanom obliku", odgovorili su iz Ministarstva za Novi list.
O čemu ovise cijene?
Iz HOK-a pak poručuju da cijene ovise o nizu faktora ističući udaljenost od sjedišta u kojem boravi majstor do sjedišta potrošača (troškovi goriva, lift), do stanja zgrade i drugog. I oni napominju da nedopušteno natjecanje kontroliraju u AZTN-u, makar u AZTN-u jasno kažu da ukoliko su cijene propisane određenim aktom ili dogovorene na razini jedinice lokalne samouprave, oni na njih ne mogu utjecati. Drugim riječima, na zajedničke obrtničke cijene utjecati ne može – nitko, a ponajmanje potrošači.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, održavanje i popravci stanova poskupjeli su za 4,3 posto, dok su "usluge održavanja i popravaka u stanovima" poskupjele još više, za 4,8 posto. Popravak kućanskih aparata, u konačnici, skuplji je za 2,5 posto. Ti podaci HOK-u su poznati, no u Ministarstvu obrta tvrde da ih je HOK izvijestio baš suprotno – o sniženjima cijena!
