"Kako s Vladom RH očito nema socijalnog dijaloga te nismo nigdje imali prilike iznijeti svoja stajališta, obraćamo vam se s molbom da odbijete usvojiti ovaj zakon koji ne sadrži ni procjenu učinaka propisa, jer je nekvalitetan ali, ono što je još važnije, imat će tragične posljedice za radnike".
Pisali su tako potkraj rujna iz Saveza samostalnih snidikata saborskim zastupnicima uoči glasovanja o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu. Upozoravali su da se u klasičnom osmosatnom radnom vremenu u Hrvatskoj ozljede na radu događaju svakih deset minuta te da se stanje iz godine u godinu pogoršava.
Podsjetili su i na poginulog radnika u tvornici cementa u Vrsaru u ožujku ove godine, poginule radnike u Čepinu koji su stradali tijekom radova na kanalizaciji, poginulog građevinskog radnika iz Dubrovnika, ali ništa od toga nije urodilo plodom koji su očekivali. Saborska je većina sa 77 glasova "za" 12. listopada donijela Zakon kojim danas nisu zadovoljni ne samo sindikati, već ni poslodavci, a posebice ne struka koja ga je nazvala kozmetičkim i bez ikakvog smisla.
Korak unazad
"Zaštita na radu je ovim unazađena. Trebali su pojednostaviti kontrolu i zaštitu, a oni su ovim zakonom sve otežali i zakomplicirali. Vladi je očito cilj bilo samo provođenje svog obećanja, Akcijskog plana u kojem su obećali da će kroz zaštitu na radu rasteretiti poslodavce", kaže nam predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata Miroslav Hrašćanec, ističući pritom da je nezadovoljan i što su vladajući ostali gluhi na brojne primjedbe socijalnih partnera, ali i struke.
Ukazuje na veliki problem kod izmjene pravila pri izboru povjerenika za zaštitu na radu u tvrtkama, jer sada izbor tih povjerenika leži na poslodavcima. Broj tih ljudi, upozorava, inače je u padu pa je zaštita na radu samim tim ugrožena. Po novom zakonu, pojašnjava, za povjerenike treba provesti izbore, a to je poslodavcu trošak.
"Prije smo mi birali povjerenika i poslodavci su se samo složili. Sada nam se javljaju tražeći da opet preuzmemo te izbore, no i mi imamo problema. Nitko ne želi biti povjerenik, radnici za to nisu zainteresirani, posebno u tvrtkama u kojima to baš nije nužno", govori Hrašćanec dodajući kako je čuo i da su u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) nezadovoljni izmjenama.
Ušteda nigdje, a za struku baš ih briga
Njegove riječi potvrđuje nam direktorica za zakonodavstvo i pravne poslove HUP-a Admira Ribičić opisujući nam tijek donošenja zakona. Sve je kaže bilo u redu dok zakon nije otišao u prvo čitanje. Bili su uključeni u rad i čak se i dogovorili sa sindikatima, a onda kada se dokument trebao ponovno vratiti pred njih, prije drugog čitanja, to se nije dogodilo.
"Konačan zakon vidjeli smo tek kad je objavljen na stranicama Vlade. Bili smo iznenađeni i moram priznati da nas takvo ignoriranje jako zabrinjava. Oni jesu usvojili neke stvari koje smo tražili, međutim mi nigdje u tom zakonu ne vidimo uštede o kojima Vlada priča. Nikakve anlize o troškovima nisu provedene, a Vlada svoju uštedu pojašnjava ukidanjem jednog Zavoda. Mi tu sebi uštedu ne vidimo, a ne vidimo ni neke revolucionarne promjene", kaže nam Ribičić.
Ogorčenje zbog zakona sa sindikatima i poslodavcima dijele i oni koji su se za zaštitu na radu obrazovali i koji o njoj mogu govoriti sa stručne strane. U glas tako ističu kako su poslodavci zaboravili da ulaganje u zaštitu nije trošak već ulaganje u zdravlje i život te smanjivanje troška (primjerice kod bolovanja). Zakonske promjene nazivaju kozmetičkima i također su nezadovoljni jer oni koji su pisali zakon nisu poštivali primjedbe i prijedloge struke.
Nesreće se najčešće događaju u građevinarstvu i šumarstvu te potom drugim industrijama ( Photo: Maja Santosi/PIXSELL)
Procjene mogu raditi ljudi nakon tri mjeseca tečaja
Inženjerka Ljiljana Kramarić pobrojila nam je samo neke od stvari u kojima je zakon loš. "Procjenu rizika tako su nekad radile ovlaštene tvrtke, liječnici medicine rada, sada, kaže, po novom rade poslodavci sami. Tražili smo da poslove zaštite na radu obavljaju stručne osobe, u slučaju da to nisu inženjeri da barem imaju pet godina iskustva, no ni to nije usvojeno. Vi tako sada možete otići na tečaj tri mjeseca i raditi procjene koje su nekad radili stručnjaci.
Nije prihvaćeno ni da se odbori sastaju ovisno o procjeni rizika u određenoj tvrtki, pa se sada jednako sastaju tamo gdje rade administrativci i u građevini koja je najviše na udaru. Izostavljen je pojam teške ozljede, smanjen je broj ljudi koji trebaju polagati prvu pomoć čime su primjerice u građevini povećali rizik od ozljeda", nabraja inženjerka Kramarić i čini se da lošim vijestima nema kraja.
S njom se slaže i njezin kolega, dugogodišnji stručnjak zaštite na radu, danas sudski vještak Perica Frković. "Ovaj je zakon rađen da se nešto radi. No, po mom mišljenju zakon koji je vrijedio do 2009. bio je onaj kojeg nisu smjeli dirati, tek nešto dopuniti, možda mobingom i sličnim stvarima koje su se u međuvremenu promijenile. Inače on je bio u potpuno skladu sa smjernicama Europske unije. I ministar Mrsić je išao u promjene kako bi se smanjio broj ozljeda na radu, no nije napravio ništa jer se one nisu smanjile. Osmislili su tada novi Zavod da bi uhljebljivali ljude, sada ga gase tvrdeći da štede, a već se govori da će ljude odande morati negdje samo prebaciti. Ovo drugo su takve cifre da nisu vrijedne spomena", kaže nam Frković upućen u brojne detalje današnjih problema i sustav za koji tvrdi da je krivo posložen.
'Što dalje, sve gore, sve vuče u provaliju'
Nezadovoljan je nepotrebnim kaznama koje se izriču poslodavcima, propisima koje su poslodavci sada dužni provoditi, a da ih ni ne razumiju, ljudima koji svako malo mijenjaju te propise, a među kojima je sve manje onih stručnih.
"Ide se do toga da danas da imate hrpu tvrtki koje poslodavcima nude osposobljavanje za zaštitu na radu i spuštaju cijene samo da bi dobile posao. Pa onda za 30 kuna dobijete potvrdu i sve ide e-mailom, a da se nikad nisu ni sreli. Znate koja je razina tog znanja i potvrde. To je rezultat zakona. Poslodavci danas poštuju tek minimum koji moraju, ako i to. Samo s ciljem da ne dobiju kaznu. Radnici u nekim firmama rade s opremom koja je na razini rada u nekadašnjim manufakturama. Kad poslodavcima pokažete što su dužni, oni se čude. Što dalje, sve je lošije. Sve vuče u provaliju", zaključuje Frković.
