Dvanaest eura na dan plaćaju Britanci ukoliko se osobnim automobilima nesmetano i neograničeno žele kretati ulicama Londona. Cestarinu za gradove već duže vrijeme moraju plaćati i stanovnici švedskih gradova kao i Rima. U Njemačkoj ona do sada nije postojala, ali prazne gradske blagajne ponovno su potakle raspravu o njezinom uvođenju.
Novi izvor novca
Na posljednjoj konferenciji njemačkih pokrajinskih ministara prometa u Cottbusu, zaključeno je pravo gradova i općina da sami ispitaju mogućnosti uvođenja plaćanja cestarina za gradove.
"Političari su sada prisiljeni pronaći nove izvore zarade, odnosno, novca", argumentirao je predsjedavajući spomenute konferencije, brandenburški ministar za infrastrukturu Jörg Vogelsänger. Najnovije brojke mu doista i daju za pravo: diljem cijele Njemačke trenutno nedostaje sveukupno više od sedam milijardi eura za izgradnju i održavanje cesta, ulica, željezničkih pruga i vodenih puteva.
Međutim, već se sada čuju komentari vezani uz moguće negativne posljedice uvođenja novih pristojbi za vozače automobila.
"To ne bi bilo fer prema vozačima budući da oni već sada plaćaju porez na osobna vozila, porez na gorivo kao i za mnoga druga korištenja cesta. Država godišnje od njih sveukupno ubire oko 53 milijardi eura. Da usprkos tome u blagajnama nedostaju nove milijarde, prije svega za izgradnju cesta, to leži u neispravnoj raspodjeli novca", kaže za Deutsche Welle Herbert Schulte iz Saveza srednjih poduzetnika.
Tunel u Norveškoj
Slično kao sada u Njemačkoj, raspravljalo se u 80-tim godinama i u Norveškoj. "U Oslu i Bergenu su primanja od cestarina za gradove korištena u prvom redu za izgradnju cesta, te prije svega – tunela. Naime, u zemlji kao što je Norveška, koja ima mnogo brda, potrebni su i mnogi tuneli", objašnjava stručnjak za promet profesor Heiner Monheim. Tuneli su izgrađeni, a Norvežani su se u međuvremenu navikli na plaćanje cestarine u gradovima.
Međutim, može li se doista norveški model prenijeti na Njemačku?
Profesor Monheim je skeptičan i kaže kako su razlike između ove dvije zemlje velike. "Gradovi u Norveškoj su vrlo udaljeni jedni od drugih. To znači da trgovci u pojedinim gradovima ne konkuriraju jedni drugima. U Njemačkoj je to drugačije. Plaćanje cestarine imalo bi posljedica u prvom redu za male obiteljske trgovine. One su se već jednom naime morale iznova orijentirati i prolaziti kroz krize: u 50-tim godinama kada je u središtima gradova uvedeno plaćanje parkiranja za osobne automobile. Kupci su tada jednostavno počeli mijenjati trgovine u kojima su do tada kupovali i izabirati one u čijoj blizini nisu morali plaćati parking", objašnjava Monheim.
Ulazak u grad jedan euro
Pa ipak, pojedini njemački gradovi, odnosno, njihovi gradonačelnici već sada planiraju uvođenje plaćanja cestarine u gradovima. Primjerice, gradonačelnik Tuebingena, Boris Palmer. Prema njegovom mišljenju bi svaki dolazak u središte grada, vozače stajao jedan euro. To bi, kako kaže, njegovom gradu donijelo dodatnih 20 milijuna eura koje bi se mogli uložiti u bolju i širu autobusnu mrežu kao i izgradnju cesta.
Što se Njemačke tiče, na kraju će o ouvođenju cestarina u gradovima odlučiti same pokrajine. Odluka se očekuje u sljedećim mjesecima.
U svakom slučaju se može reći da bi veliki gradovi poput Berlina ili Münchena od ovih cestarina mogli profitirati.