Guverner Vujčić je nedavno objasnio da je prvo potrebno zaokrenuti trend rasta javnog duga koji je trenutno i najveća prepreka uvođenju eura, pa potom nekoliko godina dokazivati da smo spremni održavati takav trend, negdje do 2020., i tek tada mogu početi pripreme u smislu ulaska zemlje u europski tečajni mehanizam, što traje još dvije godine.
Teško dostižan uvjet
Možda je dakle Orešković mislio na pripreme koje u užem smislu znače da se bar dvije godine mora provesti u europskom tečajnom mehanizmu, te bi se u tom optimističnom scenariju euro dakle mogao uvesti najranije 2022., no ako jest, nije se baš najspretnije izrazio budući da pripreme u širem smislu znače usuglašavanje s Maastrichtskim kriterijima, pri čemu je nama najteže dostižan uvjet o udjelu od 60 posto javnog duga u BDP-u, a s njima se ne može početi 2020., već odmah i na njima treba raditi permanentno, budući da je trenutni udio javnog duga u BDP-u od 90 posto zaista visok.
"Istina je da smo razgovarali o procesu uvođenja eura i pretpostavljam da je premijer mislio na to da bi za oko četiri godine, dakle 2020., mogle početi pripreme za uvođenje eura ulaskom zemlje u europski tečajni mehanizam, što je samo po sebi već dosta jako jamstvo da će se euro uvesti, no i to traje dvije godine. Ali uvesti euro već za četiri godine, objektivno nije moguće", rekao je u utorak Vujčić Novom listu.
