Završili su fakultete, ali nemaju posao. Sudbina je to brojnih mladih ljudi u Hrvatskoj, od kojih mnogi svakodnevno šalju molbe na razne adrese kako bi na tržištu rada pronašli svoje mjesto pod suncem.
Među njima je i 33-godišnji menadžer u turizmu Teo Krnić, koji kaže da tjedno šalje po desetak molbi. Tako ih je u proteklih šest godina, od kada ima diplomu u rukama, poslao oko 2.800. No, odgovore na svoje molbe, kaže, može nabrojiti na prste jedne ruke.
Odrasli, a ovisni o roditeljima
"Bilo bi bolje da sam se školovao za sobara ili kuhara. Menadžere nitko ne traži, nego te poslove rade uglavnom priučeni ili neškolovani. Roditelji me financiraju i da mi nije njih, ne znam kako bih živio. Kako da ne budem frustriran, čovječe? Ovi iz Vlade najavljuju neke velebne privredne i turističke projekte, ali kad će se to realizirat? Za deset godina. Prođe meni do tada i vrime i život. Bojim se da je moja generacija definitivno izgubljena generacija.
I onda vele neki – sad je bolje nego prije. Ma koga oni zajebavaju? Moja generacija ne vidi svoje mjesto u društvu jer tog mjesta naprosto – nema. Neki ministri govore da moramo raditi više različitih poslova. Ma zašto ako se želim baviti samo turizmom i u turizmu graditi svoju karijeru. Ne mogu pola godine biti turistički djelatnik, a onda pola godine, ne znam, baletan ili postolar", prokomentirao je za Slobodnu Dalmaciju Teo situaciju opisujući je kao bunar negativne energije koji će eksplodirati.
Ivan Burazin mlađi je od Tea. Rodio se 1989. a diplomirao u travnju, i to na studiju upravnog prava na splitskom Pravnom fakultetu. Iako je predstavnik mlađih generacija, budućnost ne vidi svjetlije, a dosad je prikupio dvije godine staža.
Pokrenuli obrt pa propali
"Splitsku gradsku vlast boli đon za sve kategorije građana, pa tako i za mlade i nezaposlene. Zapravo, stvaraju klimu samo za proizvodnju konobara. Srećom, dok sam radio, skupio sam neku ušteđevinu, pa se mogu posvetiti specijalizaciji. Ali onog trenutka kad se ušteđevina istopi, nema šanse da me hrane roditelji", priča Ivan, koji se nada poslu u 3D vizualnoj arhitekturi o kojoj je također učio.
"Većina mojih prijatelja nema posla. Neki su pokušali pokrenuti obrte, pa su svi redom propali. Najveći problem su fakulteti koji štancaju ljude potpuno nespremne za tržište rada. Ministar Mirando Mrsić stalno priča o nekakvom volontiranju za 1.600 kuna uz stjecanje prakse po državnim ili privatnim firmama. To je suludo. Zar nije jednostavnije to odraditi još za vrijeme studiranja, recimo na višim godinama studija?", kaže Ivan, koji bi volio raditi u javnoj upravi.
