Pristojan stan u dobroj četvrti Mainza. Prijateljski odnosi sa susjedima, dobrotvorni angažman, dobar posao i redoviti praznici u Italiji. Dr. Sanja Ramljak živi tipičnim životom pripadnika njemačke srednje klase i nema velikih ekonomskih briga. Je li požalila što je prije devet godina napustila Hrvatsku? Vjerojatno ne.
Nakon završenog studija biologije na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, magistrirala je, potom godinu i pol sudjelovala na jednom istraživanju u Njemačkoj, da bi se vratila u Zagreb gdje joj je na jednom znanstvenom institutu bilo obećano stalno radno mjesto. No, ni nakon godinu i pol honorarnog angažmana posao nije dobila.
Devet godina u Njemačkoj
"Ništa posao, ništa novac", priča Sanja Ramljak. Nakon toga se bacila u potragu za prilikama u inozemstvu. Prvi joj je izbor bila Engleska, no preko kontakata koje je stekla u znanstvenim krugovima, ponuda je stigla iz Njemačke. Dobila je priliku da stekne doktorat na Sveučilištu u Göttingenu. Zadnjih devet godina živi i radi u Njemačkoj, a od 2010. ima stalni posao u jednoj privatnoj tvrtki, na Institutu za kliničko istraživanje i razvoj u Mainzu.
Priča ove znanstvenice sretno se razvila, međutim put do stalnog radnog mjesta i ekonomske sigurnosti u Njemačkoj nije, čak ni za visoko obrazovane stručnjake u zanimanjima koja se traže, baš potpuno lagodan niti bezbrižan. Puno je tu potpisivanja tek kratkoročnih ugovora, redovitih posjeta Uredu za strance i produljivanja viza te neizvjesnosti hoće li za sljedeći projekt, pa tako i novi ugovor, biti novca. No, nesigurnost za budućnost i kratkoročni ugovori nisu sudbina samo stranaca u Njemačkoj. Pod takvim uvjetima rade i Nijemci, piše Deutsche Welle.
Traži se visokokvalificirana radna snaga ali....
U Njemačkoj godinama pokušavaju riješiti problem nedostatka visokokvalificirane radne snage, no uvjeti koje zemlja nudi, nisu do sad previše privlačili stručnjake iz inozemstva. Još puno prije no što je ovog ljeta uvedena tzv. Plava karta, koja znatnije olakšava dolazak visokoobrazovanih građana zemalja koje nisu članice EU-a, političari su pokušali riješiti problem. Prilično restriktivne useljeničke zakone, koji zemlju štite od nekontrolirane najezde doseljenika, Njemačka ipak, sve do uvođenja Plave karte nije značajno mijenjala. Zadnjih je godina pokušavala privući radnike iz krizom pogođenih zemalja EU-a s juga Europe.
Njemački Ured za posredovanje radnika iz inozemstva (ZAV) priopćio je na primjer da je u prvih devet mjeseci ove godine njemačkim tvrtkama pomogao da pronađu 569 novih radnika, prije svega iz zemalja EU-a. ZAV tvrdi da posebno dobra iskustva ima sa Španjolskom, otkuda u Njemačku prvenstveno dolaze inženjeri. U Grčkoj i Portugalu ZAV se koncentrira na pronalaženje liječnika i njegovatelja u staračkim domovima. Isti ured navodi i da u Njemačkoj, ovisno o regiji, više slobodnih radnih mjesta nego kandidata ima i u području hotelijerstva i gastronomije.
Hrvati treći po redu
Prema podacima Njemačkog Saveznog ureda za migracije i izbjeglice (BAMF), 2011. je u Njemačkoj dozvolu za rad dobilo 3.778 građana koji su došli iz Hrvatske. 2009. se u Njemačkoj zaposlilo 1.849 Hrvata, a 2010. njih 2.008. Oni su, navode u BAMF-u, u spomenutom razdoblju bili treća po veličini skupina doseljenika izvan EU-a koji su u Njemačkoj dobili dozvolu za rad.
Ispred njih su bili građani Indije (4.720 osoba) i SAD-a (3.838 osoba). Iako nisu objavljeni točni podaci o stručnoj spremi ovih radnika, njemačke službe navode da je visok postotak njih visokokvalificiran, odnosno da su završili studij.
