Godine 1819. prošao je u engleskom parlamentu zakon kojim se država opasno uplela u slobodu tržišta. Država je tada regulirala rad djece u tvornicama pamuka koje su slovile kao opasne. Konkretno, zabranili su rad mlađima od 9 godina, a skupini od 10 do 16 godina ograničili radno vrijeme na 12 sati dnevno. Poslodavci su bili na nogama zbog zadiranja u poduzetničke slobode i zadiranja u slobodan izbor "ljudi koji žele raditi".
Ovih dana, u hrvatskom će parlamentu raspravljati o zakonu kojim će država regulirati promjenjivost kamatne stope. Konkretno, regulirat će se promjena na način da bankari neće moći samovoljno određivati visinu kamatne stope, nego će se ona sastojati od fiksnog dijela, koji će uključivati njihovu maržu i promjenjivog, koji će biti neka od referentnih kamatnih stopa.
Bankari na nogama
Primjenjuje se to za postojeće ugovore na način da je klijentima kojima su rate znatno narasle, tj. ljudima koje je pogodio rast tečaja primjenjuje početna kamata i početna referentna kamatna stopa (nazovimo ih djecom do 9 godina), a ostalima trenutna kamata i trenutna referentna stopa. Bankari su bili na nogama zbog zadiranja u poduzetničke slobode i zadiranja u slobodan izbor "klijenata koji su potpisali".
Krenula je salva opovrgavanja i obrazlaganja činjenica statističkim podacima koji parcijalno iskazani mogu zbuniti oko promatrača. Tako se iskazuje RoE (povrat na kapital) u iznosu od 3,5% i ističe da je to malo u usporedbi sa ostalima. Pad prihoda i mjere, baloni i ostali rekviziti kojima su bankari velikodušno izašli u susret tim nesretnim klijentima s kreditima u CHF-u, usput naglašavajući da je ipak riječ o bogatijem sloju i kreditima namijenjenima apartmanima, plovilima i izletima na egzotične destinacije.
Zaronimo li malo dublje u RoE, možemo vidjeti da je on kod velikih banaka (dakle ne miješajmo male koje nisu distribuirale CHF kredite) u 2012. stvarno pao, ali ipak na 6,1% sa 7,7% koliko je iznosio u 2011. Za usporedbu iste RoE banaka u eurozoni 2012. je bio tek neznatno pozitivan, a 2011. negativan (navodno je u eurozoni kriza).
Pogledajmo graf koji će nam pokazati i RoE 2011/2012 u eurozoni:
Neto kamatni prihodi (razlika kamatnog prihoda i kamatnog troška) poslovnih banaka zaista su pali s 11,6 milijardi kuna 2011. na 10,6 milijardi kuna 2012. Tako da tu i vidimo osnovni razlog smanjenja veličine RoE. Međutim valja istaknuti da je taj pad prije svega generiran na sektoru trgovačkih društava, dok je dio građanstva redovno kompenzirajući faktor.
Hrvatska narodna banka potrudila se dodatno komplementarno argumentirati HUB s procjenom učinka primjene novoga zakona na bilance banaka u iznosu od 646 milijuna kuna manjeg kamatnog prihoda za 2014. godinu, sada možemo vidjeti i na koju se veličinu taj broj odnosi (10,6 milijardi ili 6%).
Mogli bismo tako i analizirati brigu o štedišama u CHF-u, čija deponirana sredstva su plasirani krediti i više od četiri puta nadmašili u doba kreditne ekspanzije, ali su zato bogato nagrađivani kamatom koja je u ekstremima dosezala, a neki koji pamte kažu, i prelazila 1%. 200 godina kasnije, okolnosti se mijenjaju, ali suština je ista. Ljepota je u oku promatrača, kao i "sloboda tržišta" i "statistički podatak". Ako ste uvjerenja da je pravo djece da ne rade važnije od profita poslodavca, nećete okarakterizirati zabranu rada djece kao prijetnju slobodnom tržištu.
Ako ste uvjerenja da je profit poslodavca ili bankara najveća vrijednost u državi, cilj ka kojemu treba težiti, onda ćete vidjeti miješanje države u tržište i sulude vladine odluke. I kao udruženje bankara imate potpuno pravo da to vidite. Ali ne kao Hrvatska narodna banka. U tome slučaju biste se eventualno trebali zapitati zašto građani i vlada moraju raditi dio vašeg posla ili da li mijenjati naziv vaše Direkcije za zaštitu potrošača u "Direkcija za zaštitu bankarskih profita".
