Ključni je to dio novog osvrta Katarina Ott iz Instituta za javne financije koja je kritizirala Vladine "Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2011-13.", predstavljene prošli tjedan koje ne ulijevaju niti malo optimizma da će nam 2011. biti bolja.
Nakon uvodnog dijela osvrta, u drugom su dijelu obrazloženi ciljevi i prioriteti Vlade. Riječ je o makroekonomskoj i gospodarskoj stabilnosti, optimalnom ozračju za razvoj konkurentnog gospodarstva, jačanju pravne države i vladavine prava, poticanju znanja, izvrsnosti i kulture, i tako dalje, i tako dalje, svemu što bi i svaki građanin vjerojatno poželio. U trećem se dijelu autorica nudi realističan prikaz makroekonomskih kretanja u, nažalost, kriznom razdoblju 2009-10., te ono najzanimljivije - projekcije za 2011-13.
Makroekonomske projekcije za razdoblje 2011-13. su vrlo skromne – rast realnog BDP-a 1,5 posto 2011., 2 posto 2012. i 2,5 posto 2013. Skromnost je vrlina, navela je Ott.
"Bolje skromno, nego pretjerano, međutim zabrinjavajuće je što se kao jedini mogući razlog i tog skromnog oporavka navode 'povoljnija kretanja u gospodarskom okruženju, u prvom redu realni rast BDP-a u Europskoj uniji u 2011. na što ukazuju prognoze Europske komisije. Projekcije gospodarskog rasta za Hrvatsku u razdoblju nakon 2011. počivaju na pretpostavci nastavka povoljnih gospodarskih kretanja u EU'. K tome i sami autori Smjernica napominju da je u EU 'značajna količina neizvjesnosti još uvijek prisutna, te da bi se povratak negativnih kretanja u okruženju zasigurno odrazio na Hrvatsku kroz smanjenje inozemne potražnje, povećanje cijene i dostupnosti kapitala te jačanje potrošačkog pesimizma", istaknula je u osvrtu Ott.
Oporavak isključivo ovisi o EU-u!?
Analitičarka se pita nije li isključivo oslanjanje na oporavak u EU priznanje da mi sami baš nikako nećemo utjecati na rast realnog BDP-a?
"Nažalost, jeste. Iako se na početku Smjernica među ciljevima i prioritetima Vlade navodi optimalno ozračje za razvoj konkurentnog gospodarstva i konkurentniji poljoprivredno-prehrambeni i ribarski sektor, sami autori tih istih Smjernica ističu da 'postoji problem veličine inozemnog duga koji je u konfliktu s potrebom poboljšanja troškovne i cjenovne konkurentnosti gospodarstva te ograničava mogućnosti djelovanja ekonomske politike'. Kako onda bez mogućnosti djelovanja ekonomske politike ostvariti makroekonomsku i gospodarsku stabilnost i ostale ciljeve i prioritete Vlade?", pita Ott.
15 rebalansa u 12 godina
Četvrti dio je, tvrdi, ključan – fiskalna politika u srednjoročnom razdoblju – i teško je pri čitanju ne pomisliti na 15 rebalansa koje smo imali u 12 godina; na nerealno planiranje 2009. koje je rezultiralo s tri rebalansa i porastom proračunskog deficita s 2,3 na 9,3 mlrd kuna; te isto tako nerealno planiranje 2010., u kojoj je deficit planiran za čitavu godinu, realiziran već u prvoj polovici, pa će godina završiti s barem 14 mlrd kuna deficita. Riječ je o deficitu od 4,2 posto BDP-a samo središnje države, odnosno 4,6 posto BDP-a deficita opće države. Podsjetimo se, EU će od nas, kad budemo željeli uvesti euro zahtijevati deficit opće države manji od 3 posto BDP-a.
Deficit opće države manji od 3 posto BDP-a planira se tek 2013. I nije to tako daleko, procjenjuje Ott, da se ne bismo mogli strpiti. "Međutim, ako se osvrnemo na stare (iz jeseni 2009.) 'Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2010-12.' tada nam je za 2010. planiran deficit opće države od 2,3 posto, a biti će 4,6 posto BDP-a; za 2011. planirano je 2,2 posto, a sada se planira 4,8 posto BDP-a; za 2012. planirano je 1,4 posto, a sada se planira 3,2% BDP-a. Budući da je ostvarenje iz godine u godinu bilo dvostruko, pa gotovo i trostruko veće od plana, na temelju čega se onda možemo nadati deficitu od "samo" 1,9 posto BDP-a 2013.? Zar se koncem 2009., nakon čak tri rebalansa u samo par mjeseci, nije moglo realnije planirati?", navela je Ott.
Slično je, tvrdi, i s usporedbom projekcija javnog duga koje se nude u petom dijelu novih smjernica (2011-13). Starim smjernicama (2010-12) za 2010. planirano je financiranje od 8 mlrd kuna, a sada je 15,4 mlrd kuna; za 2011. planirano je 8,3 mlrd kuna, a sada se planira 16,5 mlrd kuna; za 2012. planirano je 5,6 mlrd kuna, a sada se planira 11,7 mlrd kuna. Budući da je ostvarenje svaki put bilo dvostruko veće od plana, na temelju čega vjerovati da će financiranje 2013. iznositi "samo" 7, a ne 14 mlrd kuna?
Preveliki javni sektor koči popravljanje konkurentnosti gospodarstva
Još jednom se postavlja ključno pitanje: može li se hrvatskim vladama vjerovati i hoćemo li doživjeti trenutak da nas se otvoreno suoči s konkretnim, nažalost tragičnim činjenicama. A te činjenice su: krajnje nekonkurentno gospodarstvo i preveliki javni sektor. Pritom taj preveliki javni sektor onemogućuje popravljanje konkurentnosti gospodarstva.
"Bez vlada koje će imati hrabrosti da i sebe i građane ove zemlje suoče s tim činjenicama, ne možemo se nadati ni spremnosti građana da ih podupiru u provođenju Programa gospodarskog oporavka iz travnja ove godine ili bilo kojeg drugog programa. A bez odlučne provedbe jednog pravog programa, bez temeljitih institucionalnih i strukturnih reformi neće nam pomoći ni oporavak gospodarstava zemalja Europske unije, a ni naš ulazak u Uniju", zaključila je analizu Ott.
Prethodni članci:
arti-201010110003006 arti-201010110457006 arti-201010040581006
