Imovina tih fondova na kraju rujna bila je vrijedna 14,6 milijuna kuna, a uglavnom se sastoji od unaprijed uplaćenih upravljačkih naknada ulagatelja u fondove. Odnosno, bez ulaganja fondovi su došli do gotovo 15 milijuna kuna.
A riječ je uglavnom o novcu poreznih obveznika, odnosno o novcu iz državnog proračuna i velikim dijelom mirovinskih fondova u koje novac također uplaćuju građani. Isti ti građani mirovinskim fondovima za izdvajanje doprinosa u drugi stup moraju plaćati ulaznu i naknadu za upravljanje. Odnosno, mi plaćamo 0,65 posto naknade mirovincima, a oni naknadu FGS-ovima od dva posto – ni za što, piše Večernji list.
Stoga i ne čudi što je većini sudionika na tržištu taj projekt, koji je državi predložio Borislav Škegro, čije društvo i upravlja jednim FGS-om, apsurdan i sliči im na Alana Forda.
Niti jedan projekt nije odobren
Fondovi jesu u nešto više od pola godine, od kada rade, razmatrali nekoliko tvrtki u koje bi uložili novac, kao što su ACI, Nexe grupa, Badel 1862 i Varteks, no do sada niti jedan projekt nije došao do drugog povjereničkog odbora. Pregovori, naime, prolaze odobrenje povjereničkog odbora (sastavljenog od ulagača), slijedi dubinsko snimanje tvrtki te potom konačno odobrenje povjereničkog odbora.
Fondovi za gospodarsku suradnju su već nekoliko puta prozivani, a njihovo opravdanje bilo je da za ulaganje treba čekati barem devet mjeseci, jer su takva iskustva fondova rizičnog kapitala.
Inače, iz državnog je proračuna ove godine rezervirano 100 milijuna kuna za fondove, odnosno projekte u koje bi ti fondovi uložili, a prema dogovoru, s istom količinom novca sudjelovao bi i privatni ulagač.
