Danas, glavna rezervna valuta u svijetu - koristi se za kupnju i prodaju energije, resursa i druge robe u međunarodnoj trgovini te služi kao "dućan" u kojem vlade, korporacije i međunarodne institucije kupuju moć - je američki dolar. Više od 60 posto monetarnih rezervi zemalja održavaju se u američkim dolarima.
Ovaj zahtjev za dolarima znači da je međunarodni monetarni sustav i danas vrlo koristan za Sjedinjene Države. Bivši francuski predsjednik Valery Giscard d' Estaing nazvao je ove prednosti "pretjeranom privilegijom" SAD-a. Koje su to privilegije?
Dolar koji život znači
Prvo, budući da je dolar sredstvo razmjene za kupnju energije i resursa na međunarodnim tržištima, on Americi jamči lagan pristup resursima poput nafte na međunarodnim tržištima, jer za razliku od drugih zemalja, poput primjerice Hrvatske, SAD nikada ne može ostati bez dolara.
Drugo, to stvara potražnju za dolarom kao trgovačkim dobrom. Naime, ostale zemlje trebaju dolare kako bi mogle sudjelovati u međunarodnom trgovinskom sustavu, a druge pak zemlje dobivaju dolare izvozom roba i usluga u SAD. Budući da su troškovi proizvodnje dolara za SAD vrlo mali, ova potražnja daje SAD-u svojevrsni "besplatan ručak" na račun izvoza drugih zemalja.
I treće, to stvara snažno tržište za američki dug. Svjetska potreba za dolarima dopustila je vladi Sjedinjenih Država, kao i američkim tvrtkama i pojedincima, da posuđuju uz niže troškove, što im je omogućilo "prednost koja se procjenjuje na više od 100 milijardi dolara godišnje".
Nema nikakvog međunarodnog zakona koji izričito navodi da bi upravo dolar trebalo koristiti kao svjetsku rezervnu valutu. To dolazi od toga što je SAD već dugo vremena najveće gospodarstvo na svijetu, a SAD su također i svjetski lider u trgovini i vojnoj moći.
U stvari, mnoge zemlje - uključujući Kinu, Brazil i Rusiju - izrazile su nezadovoljstvo statusom quo, i osudili korist koju Amerika dobiva od međunarodng valutnog sustava. Čak je i Kina predložila stvaranje nadsuverene međunarodne rezervne valute koja bi bila izvan kontrole samo jedne nacije i koja bi zamijenila dolar kao svjetsku rezervnu valutu.
Parazitsko ponašanje bankara
Država koja je izdavala glavnu svjetsku rezervnu valutu često se mijenjala u posljednjih 500 godina. Prije SAD-a, bila je to Velika Britanija, zatim Francuska, Španjolska, Nizozemska i Portugal. Čak ni u posljednjih 100 godina sustav nije bio u potpunosti stabilan, a kamoli u prijašnjim razdobljima. Rickards primjećuje da se "međunarodni monetarni sustav srušio tri puta u prošlom stoljeću - 1914., 1939. i 1971. godine".
Dakle, što je sljedeće?
Rickardsova vizija budućnosti je vrlo apokaliptična. Rickards vjeruje da trenutačne nekonvencionalne monetarne politike američkih Federalnih Rezervi - koje uključuju bilijune dolara za kupnju obveznica putem svog "kvantitativnog popuštanja" (eng. quantitative easing, skraćeno QE), odnosno kupnje vrijednosnih papira kojom se u financijski sustav ubrizgava novac - podupiru "parazitski financijski sektor koji je trebao biti djelomično nacionaliziran, a dijelom i likvidiran u svjetlu financijske krize 2008. godine".
Rickards kaže da je "parazitsko ponašanje bankara, rezultat kulturalne faze tranzicije, u potpunosti obilježje društva koji je blizu svog kolapsa".
On smatra da će to u konačnici dolar odvesti u propast. "Federalne Rezerve ne razumiju da stvaranje novca može biti nepovratan proces. U određenom trenutku povjerenje u novac može biti izgubljeno i ne postoji način da se to rekonstituira; u potpunosti novi sustav mora izrasti na tom mjestu".
'Financijski rat je budućnost rata'
Je li trenutna situacija tako loša kao što misli ovaj autor? Najvjerojatnije govori istinu jer je i bivši predsjednik Feda Paul Volcker rekao da je povjerenje u američki dolar ključ za to da dolar ostane vodeća svjetska rezervna valuta. Rickards smatra da se ovo povjerenje opasno smanjilo zbog toga što Federalne Rezerve neprestano tiskaju novac.
Bez obzira što je to poznato, stare navike umiru teško, a svijet – uključujući Kinu – i dalje mnogo investira u dolar. U ovom trenutku Kina ukupno posjeduje oko jedan bilijun dolara vrijednosnica američkog duga. Washington i dalje računa na Kineze da će kupnjom američkih obveznica pomoći Obaminoj administraciji da financira poticaje i druge mjere za izvlačenje iz recesije.
No, Rickards se usuđuje prepostaviti da bi se Kina, ali i mnoge druge zemlje mogle obradovati čak i ako izgube na svojim dolarima, pod uvjetom ako to znači i kraj vladavine američkog dolara kao vodeće rezervne valute.
Rickards stoga tvrdi da je "financijski rat budućnost rata" i da će se "budući ratovi voditi na proširenom ratištu koje uključuje dionice, obveznice, valute, robe i derivate".
