Ivan Šarić godinama je gledao The Daily Show sanjajući o tome da će jednom postati dopisnik. No, kako dobiti taj posao kad Jon Stewart nikad nije čuo za njega? Odgovor je: putem YouTubea.
Jesi li bio svjestan što bi ti se dogodilo da ovo nije ispao hit? Da, moja karijera bi pukla. Meni je to tri dana stajalo na hard-disku i mislio sam: "Što je meni ovo trebalo – platit ću čovjeku fakturu i neka video ostane samo za mene." Tri dana je to tako stajalo, a onda sam kliknuo upload, pa kud puklo da puklo. Umro bih s grčem na licu za pedeset godina da to nisam napravio.
Nasreću, to se nije dogodilo. Što ti je bilo najteže? Najteže je kad imaš 100 pogleda, pa 200, 300, 1.000... nije to viral. Najbolje znam po sebi: ako kliknem na link i vidim da neki video ima sedam minuta, nema šanse da ga pogledam. Ali ako vidim da ima tri milijuna pogleda, onda ću ga pogledati do kraja jer tri milijuna ne može biti u krivu. Najteže je doći do te neke kritične točke gdje će to ljudi stvarno gledati.
Što smatraš najvećim uspjehom? Najveći uspjeh mi je što me je internet uzeo pod svoje – svi ti ljudi koji su shareali i lajkali. Svi ti kanali koje inače pratim su me podržali: moj omiljeni College Humor me je tweetao dva, tri puta, jedan Huffington Post, za koji inače Obama piše blog, napisao je: "Jon Steward, you should hire this guy."
Jesu li ti se javili iz Daily Showa? Taj video se može smatrati dosta arogantnim i na njihovom mjestu moglo bi se smatrati kao ucjena. Tako da oni još uvijek nisu ništa prikazali niti odgovorili, vjerojatno čekaju da viral izgori i da ljudi zaborave. Ali neće to samo tako moći zaboraviti. To ti je kao kad prekineš s bivšom i uvijek je pitanje što je bilo s njom. Nikad ti se ne da pričat o tome, ali te uvijek kopka što je bilo s njom. Pitat će ga jedan Huffington Post za šest mjeseci: "Have you heard from that hire me guy?"
Ljudi su se uključili, lajkali, shareali link na zidu Daily Showa. Što ti je bilo najdraže? Bilo je stvarno svega. Jedan lik mi se javio i rekao: "Živim pored Jona Stewarta, vikat ću tvoje ime svaki put kad prođe." Ali najdraža mi je priča jedne Hrvatica koja živi u SAD-u i koja je trebala dobiti neku veliku stipendiju, ali nije i bila je zbog toga totalno u banani. Za utjehu su je pozvali na seminar na Sveučilištu Columbia u New Yorku o šest mladih uspješnih žena u SAD-u. Jedna od njih je bila Jessica Williams, najmlađa dopisnica Jona Stewarta, koja je držala govor o tome da svi mi imamo jedan unutarnji glas koji nam govori da ne možemo uspjeti i da ga ne trebamo slušati previše, te da svi imamo jednu osobu u životu koja nam pomogne da dođemo do ostvarenja svojih snova.
U tom trenutku se javi naša Hrvatica i kaže: "Evo, dok ste vi pričali, ja sam na ovaj papir zapisala YouTube link, broj pogleda i ime i prezime čovjeka koji je napravio viralni video da radi za Jona Stewarta. Ja bih vas zamolila ako možete to dati Jonu Stewartu." Cijela dvorana plješće, a Jessica Williams, kako je slomila ruku, stavi papir u gips i kaže: "Ovo će sigurno doći do Jona, obećavam."
Zašto misliš da je viral uspio? Biti smiješan nije dovoljno. Ne, to nije dovoljno. Najvažnija je priča, ideja je ta koja to gura. Znači, lik iz Hrvatske pita najslavnijeg komičara u Americi za posao. Nisam pitao za svoj show, nisam pitao da radim s njim, pitao sam za najmanju poziciju koja postoji. Pokazao sam skromnost. Kad sam razmišljao o tome, pazio sam na to da napravim globalnu priču – i lik u Singapuru i lik u Meksiku su se morali pronaći u tome.
Jedna od stvari zbog koje sam mislio da će uspjeti je zato što Amerikanci više nemaju američki san. To je prošlost, oni imaju nostalgiju za tim, a ja sam ta nostalgija – ja sam lik iz Hrvatske koji želi doći u Ameriku i ostvariti američki san. Povezala ih je ta nostalgija, sigurno.
Teorija inače kaže da ljudi ne shareaju zato što im se nešto sviđa, nego zato što na taj način žele prikazati sebe kao bolju osobu. Npr. našao sam nekog cool lika koji pita Jona Stewarta za posao i shaream to zato da bih i ja izgledao cool u očima svojih prijatelja. Zato se stvari puno više shareaju na početku, a puno manje kasnije jer sam luzer ako shaream nešto što su svi već vidjeli. Znači, morao si pogoditi temu tako da svatko na svijetu kaže ovo je smiješno, ovo je cool i ja sam, zapravo, smiješan i cool jer sam to našao i shareao. Ti ljudi, zapravo, govore o sebi kroz tvoj video. Da, jako mi se to sviđa. Možda se nekada sharealo svašta, ali ljudi su shvatili da je Facebook njihov portfolio. Puno o čovjeku saznaš samo kad prođeš njegov zid, koje pjesme je stavio, koje slike je stavio... Neke prijatelje sam bolje upoznao kroz Facebook nego što sam ih prije znao. Staviš neki narodnjak, a ja sam mislio da si bolji.
Razmišljao sam dosta o tome i jako je slojevito. To možda izgleda kao fora, fora, pa opet fora, ali to je užasno slojevit video i kampanja. Svaku sitnicu sam gledao da bude savršena, a montaža je trajala šest sati. Mrzili su me kad bih npr. tražio da skrate pola sekunde stanku jer mislim da je preduga. Moralo je sve biti savršeno da bi funkcioniralo.
Kad sam razrađivao ideju, prvo sam htio da vani skupi dovoljno klikova prije nego što se u Hrvatskoj sazna za cijelu stvar. Tako sam prva četiri dana skrivao od Hrvata i bavio se samo Amerikom. Skupio sam 10.000 pregleda, 1.000 lajkova i samo jedan dislajk. I to mi je bilo cool – ovi ljudi ne znaju tko sam i njima je to super. Da je netko u Hrvatskoj kliknuo na to i da su bila dva pregleda, odmah bi se krenulo pljuvati po tome i stvar bi propala. Kad je tamo bilo 10.000 pogleda i 1.000 lajkova, onda je to ipak druga stvar.
Odakle ti ideja? Humor je postao globalan. Svi mi pratimo 9gag, Reddit i fore su postale globalne, svi mi koji smo na internetu imamo iste fore. Ako jedan lik iz Južne Koreje koji ne zna engleski može skupiti milijardu klikova na YouTubeu, zašto ne bih ja mogao dobiti nešto? Mene živcira zašto ljudi malo ne razmisle u slojevima, zašto ne razmisle kako progurati svoju stvar po cijelom svijetu, zašto ne razmisle koji je neki globalni trend i kako se u to uklopiti. Zašto netko iz Japana ne bi kupio tvoje naušnice koje radiš u Zagrebu? Sve je toliko globalno danas, a mi smo još uvijek ograničeni na "prodavat ću u Zagrebu, prodavat ću u Hrvatskoj ili na Balkanu" – to je najveći domet.
Kako se uopće proširio viral? U prvih tjedan dana, dok se viral širio samo po Americi, shvatio sam da naslov prodaje sve. Na Redditu kad sam stavio Hire me Jon Stewart – ništa, kad sam stavio I am looking for a job, help me – opet ništa. Kad je neki Marko stavio Hire me Jon Stewart – Job application for a Croatian comedian, stvar je eksplodirala s 10.000 na 200.000 pogleda u jednom danu. Epic job application – ništa, Viral job application – ništa, Help me get a job – poleti. Ja bih sljedeći put napravio opinion poll od 1.000 ljudi da vidim koji naslov bi prošao. Naslov čini čuda.
Jako je bitno i kako se predstavljaš. Kad sam stavio na Reddit pod humor, ništa se nije dogodilo. Kad sam stavio pod video i kad su ljudi očekivali nešto normalno, a dobili nešto apstraktno, onda je stvar funkcionirala. Ako imaš nešto smiješno, ne smiješ ljudima reći to je smiješno, moraš im dopustiti da to sami otkriju.
Što je bilo ključno? Trebaš proračunati cijelu kampanju. Ako negdje skrene, da je možeš vratiti. Ako skrene u suprotnom smjeru, a nisi to prije vidio, onda još bolje. To nije ono što mnogi misle – napravit ću viralni video, stavit ću ga na YouTube i on će se sam proširiti. Nema šanse. Trebaš imati medije. Puno toga je, srećom, danas besplatno, ali trebaš uložiti puuuno vremena. Ja četiri dana nisam spavao, nisam jeo, samo sam odgovarao i pisao. Baš je to stres. Smršavio sam sigurno barem pet kila. Jeo sam na silu. Prođe dan, ja ništa ne jedem, a onda naručim lazanje i jedem ih na silu. Majka od moje cure napravila je janjetinu za Uskrs, stavio sam dva rebra u usta i to je bilo to. Baš je stres.
Svakakvi scenariji ti se vrte po glavi i onda u nekom trenutku, kao kad na pozornici ti kao komičar osjetiš da se u klubu skupila kritična masa, vidiš da se skupilo dovoljno klikova i lajkova i kažeš – dao sam sve od sebe. Poslušao sam tvoj savjet – u početku guraš, a onda moraš pustiti. Ako ode viralno – super, ali ako ne – onda ne možeš ništa. To mi je cijelo vrijeme bilo u glavi.
Koliko često si provjeravao broj lajkova i klikova? Na početku se nisam micao od kompjutora. Baš sam morao sam sebi reći: "Poklopi laptop i nemoj pola sata gledati." A na mobitel mi stižu notifikacije. Punio sam ga tri puta na dan.
Koji ti je bio glavni kanal za širenje? Otvorio sam Twitter i YouTube kanale, baš sam htio imati cijelu platformu za širenje. Twitter sam jako temeljno istražio. Proučavao sam tko su najveći tviteraši, kako se tweeta, što i kako tweetati. Došao sam do podatka da su najčitaniji tweetovi od 100 do 110 znakova. Community management nije postojao prije pet godina, a danas je to cijela jedna filozofija. Kanal koji me je najviše digao je bio Reddit. Tamo sam eksplodirao i dalje je sve išlo od toga.
Jako je bitno kako komuniciraš s ljudima. Možeš imati najbolji video, ali ako tweet koji napišeš nekom komičaru nije dobar, onda ništa od toga. Naslov video mora biti kratak i to-the-point, zato sam ga i nazvao Hire me Jon Stewart. Jako su bitne i prve četiri rečenice opisa jer se one prikazuju kad se link sharea na Facebooku. To mora biti nešto na što ćeš kliknuti kad vidiš. Užasno je bitan i thumbnail. Promijenio sam početni na kojem sam samo stajao s drugim, na kojim su iza mene bili tamburaši i to je puno bolje funkcioniralo.
Ja sam na početku gađao Ameriku i jako bitno je bilo kad tweetam. Važno je gađati one momente kad su tek došli na posao. Ne želiš ga gađati navečer jer mu je dan možda bio šugav i nije raspoložen. Ali ako ujutro dođe na posao na kojem nije sretan i vidi taj video, onda će reći ovaj hire me lik je super, shareat će link, pozvat ekipu iz ureda da to pogledaju i onda viral funkcionira. Ne smiješ to raditi između 12 i 13 jer je tada pauza za ručak ili od 15 do 17 jer su u autu. Tajming je bitan.
Kako se osjećaš kad pročitaš komentare da video nije smiješan? Humor je kao hrana. Netko voli sarme, netko ne. Netko voli apstraktan humor, netko ne. Humor je težak jer svi misle da su stručnjaci, svatko za sebe misli da zna što je smiješno. Ono što ljudi ne shvaćaju kad pogledaju taj video i kažu da im nije smiješan, da je taj video bio napravljen za Jona Stewarta i ekipu koja ga gleda. Znači, on traži baš takvog čovjeka, to je takav tip emisije. Ja sam mogao napraviti različite vrste humora i različite fore, ali ovo je targetirano baš za njegovu emisiju. Meni je bilo bitno da publika Daily Showa to pokupi i kaže: "Da, želim gledati tog lika."
Autor: HURA - Davor Runje, osnivač digitalne agencije Drap
Hrvatsko udruženje društava za tržišno komuniciranje u svom sastavu okuplja društva za tržišno komuniciranje, a djeluje promičući i unapređujući zajedničke interese agencija članica s ciljem definicije i razvijanja najviših standarda profesionalne prakse oglašivačke i komunikacijske industrije. Trenutno u svom sastavu broji 31 članicu i zastupa preko polovine ukupnih marketinških budžeta u Hrvatskoj. HURA je članica EACA-e (European Association of Communications Agencies), a redovito surađuje sa srodnim organizacijama u Hrvatskoj i svijetu.
