Naime, postotak uvezene hrane eliminira Hrvatsku s popisa zemalja koje se prema EU-standardima mogu nazvati (i) poljoprivrednima. Uzroka ima mnogo, ali kao i u mnogim drugim granama proizvodnje u Hrvatskoj, jedan od najvećih problema je upravo odnos države prema uvozu. Zahvaljujući hrvatskoj monetarnoj politici, banke i uvoznici, odnosno trgovci, od toga najviše profitiraju.
O tome je za Deutsche Welle svoje mišljenje dao i Ljubo Jurčić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, nekadašnji ministar gospodarstva i donedavni predsjednik Nadzornog odbora koprivničke Podravke. On smatra kako isključivo državnim subvencijama realno više nije moguće stati na kraj dvojakom problemu nepovoljne tečajne politike i jeftinije hrane iz uvoza, budući da Hrvatska ne može podnijeti toliki javno-budžetski teret.
"Uvozna hrana je podržana kudikamo većim subvencijama zemalja EU-a, ili kapitalnim ulaganjima u poljoprivredu zbog kompenziranja javnog duga, kao što je praksa u npr. Njemačkoj. A mi bismo morali drastično oboriti kunu u odnosu na euro, i tako proporcionalno sebi pojeftiniti domaći proizvod. Dok ne riješimo tu relaciju, zasigurno ne možemo izvući hrvatski agrar iz nevolje, no bojim se da je partikularni trgovački interes i njegov utjecaj na Hrvatsku narodnu banku već pustio prejako korijenje", kazao je Jurčić.
Tako narušenoj konstrukciji hrvatske poljoprivrede dodatno prijeti opasnost od genetski modificiranih kultura iz uvoza, naročito u vidu jeftinije stočne hrane. Ipak, Hrvatska zasad ima veoma rigorozne zakone koji priječe uzgoj i olakšanu prodaju tako modificiranih produkata u ljudskoj ishrani, zahvaljujući angažmanu nevladinih organizacija, posebno Zelene akcije, te utjecaju ekološki nastrojenog EU-okvira.
