Riječ je o nekadašnjim pogonima Inkera u Zaprešiću u kojima se opet proizvodi porculansko posuđe. Proizvodnja se u grad vratila zahvaljujući tvrtci Inkerpor u vlasništvu španjolskoga Porvasala iz Valencije, koja danas 65 posto svoje proizvodnje izvozi u Italiju, Njemačku, Austriju, Francusku, Veliku Britanijau, Švicarsku, SAD, Kanadu, Australiju pa i Kubu.
Počeli s ukrašavanjem bijele keramike
Priča je počela kad je Porvasal potkraj 2009. godine kupio nekadašnju tvrtku Inker od španjolske tvrtke Roce (koja je pak kupila Inker 2006. i tamo proizvodila sanitarije). Iz tvornice su tada odvezli čak 40 tegljača opreme, a u Zaprešiću osnovali tvrtku Inkerpor, čija je zadaća bila samo dekoracija bijele robe koja se proizvodila u Porvasalu i uvozila u Hrvatsku. Novoosnovani Inkerpor startao je u siječnju 2010. sa samo četvero zaposlenih, direktoricom Nevenkom Pelko i tri osobe u prodaji, piše Poslovni dnevnik. Unajmili su prostor, opremu i uzeli 80-ak radnika, te počeli ukrašavati bijelu keramiku pod zadržanim brendom Inker. Tržišna potražnja za porculanskim brendom Inker povećala je i zaposlenost, pa je potkraj 2010. Inkerpor narastao na 114 radnika.
I u Porvasalu su potom prepoznali potencijal brenda Inker s polustoljetnom tradicijom, pa su iz Valencije vratili dio opreme i financirali kupnju nekih postrojenja, među kojima i uređaj za automatsko glaziranje. U ožujku 2011. ponovno je pokrenuta primarna proizvodnja: prvo šalica, potom i lijevanih artikala te kalupa za nove artikle u novotvorenoj ljevaonici.
Minusi zbog golemih peći
Širenjem proizvodnje povećao se i broj novih radnih mjesta, pa je potkraj 2011. u Inkerporu bilo zaposleno 193 zaposlenika. Unatoč recesiji i žestokoj tržišnoj utakmici s brojnom konkurencijom, Inkerpor je u kratkom roku uspio dosegnuti gotovo 70 posto kapaciteta nekadašnje proizvodnje. Do kraja godine namjeravaju pokrenuti i proizvodnju tanjura te doseći 100 posto kapaciteta proizvodnje.
No, iako Inkerspor bilježi pozitivne trendove kroz rast količinske proizvodnje, prihoda i izvoza, imaju minus u poslovanju koji će riješiti tek dogodine. Uzrok minusa su pak veliki fiksni troškovi, jer su peći koje proždiru milijune kubika plina kapacitirane za godišnju proizvodnju deset milijuna artikala, a Inkerpor je lani proizveo tek 6,8 milijuna. No, i taj će se problem riješiti uvođenjem proizvodnje tanjura, optimistični su u Inkerporu.
