"Znalo je bit' svakako, ali nikad, nikad nije bilo ovako loše", priča zagrebački postolar Jurica Pozaić koji se već 15 godina u središtu grada bavi poslom, a koji je prije njega više od 40 godina obavljao i njegov otac. Tvrdi kako ga je snažno pogodila gospodarska kriza, a uz nju i "masovni uvoz šrot robe".
"Ako na kiosku možete kupiti 'cipele' za 19,90 kuna, onda mi teško tome možemo konkurirati s popravkom peta za 20 ili 30 kuna", pojašnjava postolar, koji je posljednja dva mjeseca sebi isplatio "plaću" od 200 kuna jer mu je toliko, kako kaže, ostalo.
arti-201008020128006Tešku sudbinu, koju su obrti imali tijekom prošle godine, trpe i ove, pa je tako prema podacima Hrvatske obrtničke komore u ožujku registrirano 1.383 obrta manje no što ih je bilo na kraju 2009. Na godišnjoj razini, pak, u ožujku ove godine u odnosu na isti mjesec lani, nestalo je 6.286 obrta, piše Novi list.
I broj osiguranika koji prihoduju isključivo iz obrta u godinu se dana smanjio za 4.467. Pritom je samo u prvom ovogodišnjem tromjesječju broj osiguranih obrtnika pao za gotovo dvije tisuće.
Obrtnike pate i veliki troškovi. Primjerice, jedna je frizerka za Novi list kazala kako je zatvorila obrt zbog visoke cijene najma, te da će usluge ponuditi preko oglasnika. O visokoj cijeni najma svjedoče i drugi, pa će u slučaju povećanja najma trenutni prostor napustiti i Pozaić.
Sudbinu zagrebačkih obrtnika dijele i oni iz drugih krajeva Hrvatske. Tako posljedice neselektivnog uvoza trpe i oni iz Primorsko-goranske županije.
arti-201007190626006"Sigurno nije kao prije, u posljednjih tri godine posao se prepolovio. Krive su kineske cipele po 50 kuna. Tko će dati još toliko za popravak takve obuće? U radnju dolaze ljudi koji će kupiti malo kvalitetniju cipelu pa je održavaju, no inače je strašno. Ali, živjeti se mora, što ćemo. Valjda će biti bolje", kazao je za Novi list postolar Oliver Marušić iz Rijeke. Doznajemo kako Riječani najčešće popravljaju pete i gume na potplatima. Ni mladi za posao postolara, tvrdi, više nisu zainteresirani.
Inače, u obrtima ostaju tek oni kojima je to obiteljska tradicija. Tu tradiciju nastavio je mladi urar iz Rijeke Fisnik Sahatčiua.
"Sigurno da nije lako, ali ovaj mi je posao valjda u krvi. Čak i naše prezime ustvari znači urar. Posla za sada nešto ima, trudimo se. Nastojimo kvalitetno raditi i ponuditi pristupačne cijene kako bi ljudima olakšali, a tako i preživjeli ova vremena. Što se popravaka satova tiče, istina je da se najviše kupuju jeftiniji, po cijenama do 100 kuna. I te satove će rijetko tko popravljati. Ipak, jedan kupac od njih deset će kupiti malo bolji sat i brinuti o njemu. Općenito se primijeti da se građani u ovoj besparici ne razbacuju sa satovima", kazao je Sahatčiua.
Prethodni članak:
arti-201008020128006
arti-201007190626006
