Iako se već godinama podaci Fine o smanjenju dugova blokiranih tvrtki koriste kao dokaz da se u Hrvatskoj smanjuje nelikvidnost, to baš i nije tako.
Podaci o potraživanjima koje imaju hrvatske tvrtke, onima koja su dospjela i nisu na vrijeme plaćana, sugeriraju upravo suprotno – nelikvidnost je u Hrvatskoj u posljednjih godinu dana porasla i to za 555 milijuna kuna.
Od prošle godine tvrtke imaju obvezu Ministarstvo financija izvijestiti o svojim neplaćenim potraživanjima, odnosno računima koje nisu uspjeli naplatiti za isporuku roba i usluga. Prema podacima koje je Novi list dobio od Ministarstva financija, krajem listopada prošle godine čak je 53.370 tvrtki u Hrvatskoj prijavilo da ima potraživanja koja su već dospjela, ali ih od svojih poslovnih partnera nisu uspjeli naplatiti, uz napomenu da je riječ o obvezama koje su trebale biti plaćene do 30. rujna 2016. godine. Iznos računa koji te tvrtke nisu naplatile bio je čak 39,442 milijarde kuna. To znači da je u neplaćenim računima zarobljeno čak 12 posto hrvatskog BDP-a, više nego cijeli godišnji trošak mirovina, ili ukupni godišnji prihodi koje zajedno ostvare tvrtke Ina i HEP.
Na kraju 2015. godine Ministarstvo financija dobilo je podatke o nenaplaćenim potraživanjima od 54.659 poduzeća i ona su prijavila da im poslovni partneri, dakle druge tvrtke ili državne institucije, duguju na ime neplaćenih računa 38,897 milijardi kuna. To znači da se u samo devet mjeseci nelikvidnost u državi povećala za više od pola milijarde kuna.
Više od trećine tvrtki ne uspije naplatiti posao
Zanimljivo je i da su u jednom tromjesečnom izvješću, onome za prvi kvartal prošle godine, tvrtke prijavile "samo" 36,033 milijarde kuna potraživanja, no već nakon tri mjeseca taj je iznos narastao za više od tri milijarde i premašio je 39 milijardi kuna.
No, to znači i da je čak više od trećine tvrtki na domaćem tržištu prijavilo da ne uspijevaju u dogovoreno vrijeme naplatiti svoje poslove, jer je u svom ranijem odgovoru u rujnu prošle godine Ministarstvo financija otkrilo da su obrasce koje po zakonu moraju predati domaće tvrtke dobili od čak 147 tisuća obveznika.
Iz Ministarstva financija napominju i to da su u statistiku neplaćenih, a dospjelih obveza ušla i potraživanja koja su utužena te ona koja su u međuvremenu prijavljena u stečajnom ili predstečajnom postupku.
Dvostruko više od blokiranog duga
Dugo vremena se kao dokaz pada nelikvidnosti, odnosno boljeg plaćanja među poslovnim partnerima, isticala statistika koju je o blokiranim tvrtkama i neplaćenim računima davala Fina, pa je tako nekoliko proteklih godina iznos duga koji je utjerivan ovrhama značajno padao, s rekordnih 41 milijardu kuna. Prema zadnjim podacima Fine ukupan iznos neplaćenih dugova blokiranih poduzeća bio je nešto veći od 18 milijardi kuna, što znači da je ukupan iznos potraživanja koje tvrtke još uvijek nisu ni pokušale utjerati ovrhom i blokadom računa veći od 21 milijarde kuna.
Svi bježe od komentara
Tko je najveći dužnik, je li to možda država koja samo u zdravstvu ima više od 4,1 milijardu kuna dospjelih a neplaćenih računa, ili neka od velikih kompanija, u Ministarstvu financija nisu htjeli objaviti. Kažu da ne mogu dati jer je Porezna uprava dužna kao poreznu tajnu čuvati "sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku, te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže".
I u gospodarskim krugovima su oprezno pristupili informaciji Novog Lista, uz napomenu da bi trebali imati više podataka kako bi mogli komentirati povećanje neplaćenih računa, a dio sugovornika ističe da se možda radi samo o tome da tvrtke sada puno slobodnije prijavljuju da im poslovni partneri nešto nisu platili.
No, jedan sugovornik koji vodi proizvodnu kompaniju ističe da ga takvi podaci ne čude, te da je na početku lanca neplaćanja uvijek država ili trgovački lanci.
"Državi bi trebao biti interes da se taj novac vrti u gospodarstvu, pa to je desetak posto BDP-a, ali onda bi morali krenuti od sebe ali i nekih velikih kompanija, a to nijednoj Vladi dosad nije bilo lako" smatra naš sugovornik.
Činjenicu da gospodarstvo raste, a računi se ne plaćaju, objašnjava time da se dio kompanija »spašava« prodajom svojih usluga i robe na europskom tržištu, gdje su im uglavnom partneri uredni platiše.
