Na ovaj potez inspirirao ga je jedan talijanski poduzetnik koji se slikao gol zato što su ga maltretirale banke.
"Omča oko vrata je moj detalj", dodaje. "Ne radi se o ekshibiciji. Samo sam htio upozoriti da sam jedan od reketarenih malih poduzetnika kojih ima na tisuće i vjerujte mi da bih mogao napisati knjigu o tome koliko mi ih je ispričalo da su se našli u istoj situaciji kao ja. Državi treba novca i onda kažnjavaju male firme do 10 zaposlenih, a Agrokor ne može taknuti nitko", kaže nam ogorčeni Leopold Đuričin.
No, što se dogodilo? Kako nam je ispričao priča je tekla na sljedeći način. Kada je otvarao firmu 2005. godine, morao se upisati u upisnik Ministarstva poljoprivrede kao dobavljač sjemena i sadnog materijala.
Dva identična obrasca umjesto jednog
"No, kako smo se počeli približavati Europskoj uniji taj upisnik je razdvojen na dva - za dobavljače sjemena i za dobavljače sadnog materijala, ali ne postoje dva obrasca već samo jedan pa sam ga ispunio, prekrižio ono čime se ne bavim i poslao. Pritom sam komunicirao telefonskim putem s Ministarstvom i nisam stekao dojam da imam ikakav problem. No, ispostavilo se da sam obrazac trebao bolje pročitati, jer je trebalo poslati dva obrasca", priča vlasnik ZKI-ja.
"Nakon toga dolazi mi u nadzor jedan inspektor, koji je prilično omražen, ali izbjegavao sam sukobe s njim. Pitao je zašto nisam upisan u oba upisnika. Nisam znao, pa sam nazvao gospođu iz Ministarstva poljoprivrede s kojom sam ranije razgovarao o tome i pitao zašto nisam upisan, kad je jasno da kao diplomirani inženjer šumarstva udovoljavam svim uvjetima, zbog čega sam i u starom upisniku bio naveden za obje djelatnosti. Ona mi je odgovorila da mi je rekla da se trebam upisati i u drugi, što, garantiram vam, nije istina jer bih se toga sjećao. Uostalom, zar nisam mogao dobiti pismenu obavijest da moram riješiti takvu vrstu papirologije?", pita se Đuričin.
No, nije ju mogao dobiti pa je ponovno poslao zahtjev za upis. Nakon tjedan dana inspektor mu govori da je sada sve u redu, nastavlja mladi poduzetnik.
Sud - neumoljiv
"Tek 2,5 mjeseca kasnije dobivam poziv s Prekršajnog suda zbog kršenja Zakona o sjemenu i sadnom materijalu, ali u njemu ne piše koji sam članak zakona prekršio ni što sam napravio! Zbog toga dolazim na sud potpuno nepripremljen. Na kasnijim ročištima mi nisu dopustili da sudu kao dokaz prikažem da sam poslao zahtjev Ministarstvu da me se upiše u taj upisnik. I na kraju, nakon mjesec i pol dana stiže mi rješenje da se firma kažnjava s 23.000 kuna, a ja kao odgovorna osoba moram platiti 3.000!", kaže Đuričin.
Činjenica da je morao platiti globu zbog nečega što je greška državnog službenika i uz pomoć kojega se cijela zavrzlama mogla izbjeći da je radio posao, natjerala ga je da angažira fotografa i napravi plakat.
"Završio sam šumarstvo kao jedan od pet najboljih studenata u generaciji, vratio se u Branju i krenuo od samog dna. Sve sam uredno plaćao, čak imam i preplaćene poreze, nisam nikada gonjen... I nema opomene. Kad radiš mali posao i to pošteno, moraš znati da će ti naplatiti kaznu čim ti uhvate za kvaku od radnje. A to što ima onih koji ni ne vode knjige, niti plaćaju doprinose za radnike i što duguju milijune... Za njih će Porezna uprava reći da se ne može naplatiti", ogorčen je.
Žalio se Visokom prekršajnom sudu i pokušao svrnuti pozornost na nepravdu koja mu se dogodila i to ponajviše iz razloga što su mu se javili brojni mali poduzetnici s gotovo identičnim problemima.
"Ne znam hoću li uspjeti", kaže na kraju.
Iz Ministarstva poljoprivrede rekli su da je sve napravljeno po zakonu te da su se kroz radionice koje su oni organizirali te naputke koje su slali svi mogli dovoljno informirati o svojim obvezama.
