Osim TDR-a, BAT postaje vlasnik i tvrtki u sastavu Adrisove grupe – Istragrafike, Hrvatskih duhana te maloprodajnih lanaca iNovina i Oprese, pise Telegram.
Prema ugovoru, BAT se obavezuje da ce zadrzati proizvodnju u Kanfanaru najmanje pet godina od trenutka preuzimanja tvrtke te da ce osigurati dodatnih 50 milijuna eura ako dode do prijevremenog zatvaranja tvornice. Nadzorni odbor i Uprava Adris grupe donijet ce konacnu odluku o ovoj prodaji na sjednici 14. srpnja.
"Zadovoljni smo postignutim omjerom vrednovanja TDR-a i zastite nasih radnika. No, smatram iznimno vaznom cinjenicu da je ugledna kompanija prepoznala dodatnu vrijednost u nasem integriranom poslovnom modelu koji ukljucuje otkup i preradu duhana, proizvodnju cigareta, ambalaze, distribuciju i maloprodaju. Za sve nas, vazno je da ce proizvodnja u Kanfanaru biti nastavljena i da ce radna mjesta biti sacuvana", istaknuo je predsjednik Uprave TDR-a Mato Zadro.
Podsjetimo, nedavno se nagadalo da bi TDR mogli kupiti Kinezi jer su predstavnici China National Tobacca u Rovinju provodili dubinsko snimanje, ali se prije desetak dana nesluzbeno saznalo da je Adris grupa dogovorila prodaju BAT-u.
BAT je htio kupiti TDR dok jos nije bilo monopola
British American Tobacco u Hrvatsku je odlucio znacajno ulagati u trenutku kad je TDR uspostavljao monopol. Do 1992. TDR je imao 30 posto udjela u domacem trzistu. Kad je 1998. kupio Tvornicu Duhana Zagreb, udjel im je naglo skocio na 85 posto. Gotovo 50 posto proizvodnje izvoze u regiju i EU. Do 2010. godine TDR je bio apsolutni monopolist u Hrvatskoj. Svaki od njihovih poznatih brendova, Ronhill, Walter Wolf, MC, Benston, Filter 160 Kolumbo, York, fokusirao se na svoju trzisnu skupinu sto je analiticarima uvijek bio dokaz da kompanija namjerava cuvati monopol i istisnuti svakog stranog konkurenta.
TDR-u je pred nosom kupio Tvornicu Duhana Zadar
BAT i Philip Morris najvise je od svih duhanskih multinacionalki zanimalo ulaganje u Hrvatsku. TDR je BAT-u bio idealna meta za stratesku prevagu u regiji. TDR-ove cigarete mogli su puno bolje od Hrvata prodavati u Srbiji, zbog dobrih veza sa srpskim duznosnicima. Rat dva lobija poceo je kad TDR 1997. nije uspio kupiti tvornicu duhana Zadar, a BAT jest. Godinu dana kasnije TDR je kupio Tvornicu Duhana Zagreb.
Vlada se prema BAT-u postavila neprijateljski
Nakon sto je BAT u kupnju i osposobljavanje tvornice u Zadru ulozio oko 40 milijuna eura, ukupno su kazu ulozili gotovo 70 milijuna, tadasnji potpredsjednik Vlade Slavko Linic u Zadru je izjavio da je BAT "los investitor u Hrvatsku" jer ne postuje propise i sklon je podmicivati za ulazak na trziste. Zadrani su bili iznenadeni, BAT je zestoko reagirao odbacujuci takve tvrdnje. Vlada je tada prvi put optuzena da radi u korist TDR-a, ucinio je to sindikat Tvornice Duhana Zadar, a Linica i nastavile pratiti price da u Adrisu ima prikriveni osobni interes. Sef sindikata Ante Vojvodic tada je rekao "da je Ante Vlahovic jaci od svih ministara u Vladi i sprecava pocetak duhanske proizvodnje u Zadru".
TDR je drzava stitila zakonima i trosarinama
Dok je BAT radio u Zadru, neprekidno se zalio da hrvatski zakoni diksriminiraju inozemne proizvodace i da im TDR onemogucava normalnu prodaju cigareta na kioscima. TDR jest agresivno nadzirao maloprodaju, ali puno vise su mu pomagali sustav trosarina i Pravilnik o duhanu i sastavu duhanskih proizvoda. Sustav trosarina dijelio je cigarete u tri kategorije, A, B i C kategoriju s trosarinama od 175, 197,5 i 310 kuna na 1000 cigareta. Na se se obracunavalo dodatnih 30 posto poreza na maloprodajnu cijenu. Vecina TDR-ovih cigareta bila je iz jeftinijih kategorija A i B a skupe strane cigarete zbog trosarina na kategoriju C bile su nekonkurentne. Pravilnik o duhanskim proizvodima nalagao je da 70 posto duhana u cigaretama mora biti domace, a TDR je pokupovao vecinu domace proizvodnje i uklopio je u tvrtku Hrvatski duhani u okviru Adrisa.
BAT je 2003. htio agresivnije krenuti na TDR
Kad je u kolovozu 2003. Nacional objavio da BAT svoje regionalno sjediste seli iz Budimpeste u Zagreb, svi su pomislili da ce ovoga puta agresivnije krenuti u akviziciju TDR-a. BAT je pustio informaciju da je zainteresiran uloziti stotine milijuna dolara u Hrvatskoj. To je bilo odlicno za imidz tadasnje Racanove vlade neposredno pred izbore. To sto jedna mocna multinacionalka zeli ovdje stvarati regionalni centar, slalo je poruku da je Hrvatska dovoljno stabilna i uredena ekonomija sto tada nije bilo prevladavajuce misljenje u EU.
TDR je jacao poziciju ocekujuci ponudu BAT-a
TDR je vec imao strategiju izlaska iz duhanskog biznisa. Kroz svoju tvrtku Adria resorts ulozili su vise od 100 milijuna eura u tvrtke Anita iz Vrsara i Jadran-turist iz Rovinja i najavilli da su spremni investirati jos milijardu eura. Usli u spor s drzavom za vrijedno zemljiste na moru i pokusali se spojiti s Lurom Luke Rajica, kako bi ojacali poziciju uoci ocekivane ponude iz BAT-a. Pisalo se da je Rajic shvatio da se Anti Vlahovicu zuri i navodno postavio uvjete koji su za TDR bili previse. BAT je tada navodno bio spreman ponuditi milijardu eura za TDR.
BAT 2005. zbog diskriminacije odlazi iz Hrvatske
Umjesto da preseli centralu u Hrvatsku, BAT je poceo gubiti i ono sto je imao. Bilo je jasno da nece dosegnuti cilj od 75 posto trzisnog udjela, Visoki trgovacki sud ponistio je privatizaciju Tvornice Duhana Zadar jer su ustanovili da BAT medu ostalim nije platio 20 spornih dionica, i umjesto da da ponudu od milijarde eura za TDR, kompanija je kupila tvornicu u Srbiji i 2005. se povukla iz Hrvatske razglasivsi to svim svjetskim medijima. Forbes je u rujanskom broju 2005. Hrvatsku zbog BAT-a prikazao kao "balkansku zemlju neprijateljski raspolozenu prema stranim investitorima" a BAT "neprijateljskim okruzenjem koje i legislativom stiti monopol najjaceg domaceg proizvodaca".
TDR je 2006. zaokruzio monopol
Paralelno s odlaskom BAT-a poceli su TDR-ovi problemi s korporacijom Philip Morris. TDR je bio njihov ekskluzivni distributer za Marlboro i htjeli su ga kupiti. TDR je postavio uvjet da se proizvodnja barem 9 godina zadrzi u Hrvatskoj sto se nije uklapalo u koncept Philip Morrisa pa su ih otada smatrali konkurencijom. Raskinuli su im ugovor za Marlboro pa je TDR 2006. izbacio svoj premium brand Avangard. Iste godine zatvorili su tvornicu u Zagrebu i proizvodnju preselili u Kanfanar. Time su zaokruzili monopol.
Tri godine kasnije, odnosi snaga se mijenjaju
Odnosi snaga poceli su se mijenjati 2009. godine. Vlada je u procesu priblizavanja clanstvu u EU morala liberalizirati trziste. Od lipnja 2009. sustav trosarina se promijenio. Drzava je za sve cigarete uvela trosarine od 3,6 kuna po kutiji i ostavila proporcionalni porez od 30 posto. Jeftinije cigarete kakve dominiraju na TDR-ovoj listi brendova poskupile su i postale bitno manje profitabilne, a najskuplje uvozne cigarete konkurentnije. Iste godine pocele su zabrane pusenja u zatvorenim javnim prostorima koje su nakon jakog otpora ugostitelja na kraju u velikoj mjeri ostale na snazi. Treci udar na TDR bila su drasticna ogranicenja ionako ogranicenog oglasavanja i promocije cigareta.
Adrisov endemski model upravljanja je neprobojan
Adris je nastavio siriti biznis u turizmu, osiguranjima i marikulturi ali su uvijek bili vrlo oprezni s pricama o prodaji TDR-a. Iza kulisa, prema nizu izvora koje su citirali mediji, upravo o tome vodila se maratonska rasprava. Kao najveci dionicar Adrisa s 20,39 posto udjela, Vlahovic Adris upravlja s malim timom lojalnih suradnika i dobro je znao da je TDR Rovinju sto je i Fiat Torinu, tvrtka oko koje su se gradili egzistencija, identitet i osjecaj autonomije lokalnog stanovnistva. TDR je jos 1990. medu rijetkima usao u pretvorbu prema modelu Ante Markovica, procijenjen na 15-tak milijuna kuna. Kapital se prema zakonu raspodijelo medu zaposlenima u nepoznatim omjerima. Radnici su dobili po 100 dionica.
U TDR-u su uspostavili vlastiti model dionicarstva koji su zadrzali i kad je 2003. nastao Adris, dionicama se nije moglo trgovati na trzistu nego samo unutar tvornice. Vecina ljudi imala je povlastene dionice koje donose dividende, ali ne daju pravo na upravljanje kompanijom. Redovne dionice koje daju vlast u rukama su uskog kruga ljudi i o tome se malosto tocno zna.
TDR je 2003. mora na burzu zbog zakona koji je to nalozio svim kompanijama sa znacajnim kapitalom. Mnogi su tvornicki radnici tada postali bogati ljudi sto je danas jos jedan od faktora osjetljivosti Rovinjana na prodaju TDR-a. Kompanija je, medutim, na trziste gurnula samo povlastene dionice, a drzava je vlasnicima redovitih dionica koji su kontrolirali TDR dopustila da svoje zadrze. To su bili Ante Vlahovic i uski krug njegovih suradnika koji su razvili TDR u mocnu Adris grupu i pritom se ozbiljno obogatili.
Celni ljudi Adrisa sporili su se oko taktike prodaje
Dio tog tima zagovarao je puno raniju prodaju TDR-a i smatrao da se cekanjem, dok se zbog promjena na trzistu kopni TDR-ova moc, nanosi veliku stetu kompaniji i dionicarima. Kad je u listopadu 2014. objavljeno da TDR definitivno ide u prodaju, Uprava Adrisa sve je demantirala, da bi vec u prosincu najavila stratesko restrukturiranje dijela imovine i sazvala povijesnu skupstinu dionicara na kojoj ce traziti odobrenje za prikupljanje ponuda za prodaju TDR-a.
Plinio Cuccurin zbog toga je navodno otisao iz Adrisa
Negdje oko datuma te povijesne skupstine u sijecnju 2015. kao bomba je odjeknula vijest da Adris napusta njegov drugi covjek Plinio Cuccurin, covjek s kojim su TDR identificirali koliko i s Vlahovicem, zbog goleme uloge koju je odigrao u dizanju te industrije i razvoju Adris grupe. Prije Cuccurina otisao je jos jedan kljucni covjek firme, Branko Zec. U Upravi su ostali Vlahovic, Mato Zadro i Tomislav Popovic. Navodni razlog Cuccurinova odlaska bili su upravo tajming i struktura prodaje TDR-a iako nikad nista nije ni nesluzbeno potvrdeno.
Vlahovic je dramaticno prozivio glasanje o prodaji
Na Skupstini dionicara u sijecnju 2015. Adris je dobio odobrenje da pocne prodavati TDR. Vlahovicevu je bilo toliko stalo da se sve obavi transparentno, da su doslovno sazvali skupstinu za odlucivanje o odluci.
"TDR je prepoznatljiva adresa hrvatske industrijske povijesti. Ima ekonomsku, ali i socijalnu i kulturolosku vrijednost za Rovinj, Istru, Hrvatsku i regiju… U pamcenju mnogih ljudi TDR je simbol dugogodisnjeg uspjesnog opiranja globalizaciji te paradigma pravedno provedene pretvorbe i poslovne uspjesnosti. Iz TDR-a je nastao danasnji Adris. TDR je puno vise od dobiti i knjigovodstvene vrijednosti", rekao je tada Ante Vlahovic. Na Skupstini na kojoj je izglasana prodaja TDR-a u emotivnom se nastupu suzdrzao od glasanja.
Adris vise nema nikakvog rezona baviti se duhanom
U prezentaciji u sijecnju 2015. dionicarima Adrisa pokazano je da turisticki biznis grupe, Maistra, raste 8 posto godisnje. Lani su zaradili 99 milijuna kuna, a do 2017. imat ce 95 posto kapaciteta u razini 4 i 5 zvjezdica. U prehrambenoj industriji Cromaris su u 6 godina digli na peterostruki rast, s prihodima od 284 milijuna kuna, a Croatia osiguranje donosi im 3,2 milijarde kuna godisnje.
Istovremeno, ukupni prihod TDR-a u 2014. bio je 1,3 milijarde kuna, 4,4 posto manji nego godinu ranije. Prodaja cigareta pala je 9 posto. Legalno trziste se od 2008. drasticno smanjilo, trosarine u Hrvatskoj u istom razdoblju narasle 89 posto, u Srbiji 133 posto, a u BiH za 203 posto. Adris vise nema nikakvog poslovnog rezona ostati u duhanskom biznisu, pise Telegram.
