''Kuna je funkcionirala kao jedna od najjacih vojnih poluga. Instrument za obranu i oslobadanje Hrvatske. Jer, bez stabilne monete nema ni dobro opremljene vojske'', rekao je Nikica Valentic za Jutarnji list sumirajuci razloge uvodenja kune prije tocno 20 godina, u vrijeme njegova premijerskog mandata.
Kuna kao uzrok potonuca Hrvatske
Valentic priznaje da je za uvodenje kune bilo koliko ekonomsko-financijskih, toliko i politicko-emotivnih razloga. S distance od dva desetljeca opasnost ondasnjeg inflacijskog stampeda, koji je Hrvatskoj prijetio argentinskim slomom, kao da se zaboravlja. Sve cesce se stabilnost kune proglasava jednim od bitnih uzroka sadasnjeg ekonomskog potonuca Hrvatske.
''Glavni je zadatak nase Vlade bila ekonomska stabilnost zemlje: kako naoruzati 250 tisuca vojnika, prehraniti vise od 600 tisuca izbjeglica, izbjeci ratnu ekonomiju i tockice te ne pasti u duznicko ropstvo, sto takoder smatram gubitkom suvereniteta. Rezanje inflacije, koja je na pocetku mog mandata imala mjesecni rast od gotovo 40 posto, bilo je prva faza naseg ekonomskog programa. Drugi je korak trebalo biti restrukturiranje. Treci, provodenje gospodarskog programa s predvidenim rastom BDP-a od 5 do 6 posto'', objasnjava Valentic.
Rezanje javne potrosnje
Bivsi premijer komentirao je i sve glasnije sporove u hrvatskoj javnosti u zadnje vrijeme vo tome moze li se zeljeni ekonomski oporavak postici stednjom i rezovima ili je rjesenje u trosenju bez kojeg nema proizvodnje.
''Paralelno. S jedne strane stednja i rezanje, s druge strane poticanje investicija. Drzavni se sektor mora racionalizirati, privatno poduzetnistvo pomagati i stimulirati. Baziranje rasta na drzavnim investicijama nije rjesenje. Jer, drzavne investicije samo povecavaju dug drzave'', objasnjava on.
Na pitanje da je danas u Banskim dvorima, sto bi ucinio, rekao je:
''Rezao bih javnu potrosnju i svim silama stvarao poticajnu investicijsku klimu. Pet posto je minimum. U dvije godine dva puta po pet posto'', objasnio je te dodao:
''Moraju se rezati i drzavni troskovi. Medu ostalim i smanjenjem broja zaposlenih, kao i smanjenjem mase placa. Nuzno je racionaliziranje i reduciranje javnog sektora. Zatim mirovinska i zdravstvena reforma. Ukljucujuci i ukidanje prava stecenih nezakonitim i nemoralnim radnjama. Procjenjuje se da je oko 30 posto nezakonitih ili poluzakonito stecenih invalidskih mirovina. No, za reviziju nitko nema politicke snage ni odvaznosti. Premda je situacija ekonomski neodrziva. Nastavi li se ovako, mirovinski ce se fond slomiti.''
