Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić u razgovoru za Banku ističe da postoji nekoliko područja gdje je naša relativna nekonkurentnost vrlo visoka. To su efikasnost tržišta roba (gdje najlošije stojimo po pitanju troškova poljoprivredne politike, pravila o stranim izravnim ulaganjima, razmjera i učinka poreza, tržišne dominacije i antimonopolske politike), efikasnost tržišta rada, zaštita ulagača i pribavljanje građevinskih dozvola.
Vujčić stoga očekuje "akcijski plan s prioritetima, zaduženjima i rokovima njihovog rješavanja. Inicijativu je važno prepustiti onima kojima te administrativne barijere otežavaju rad i investiranje. To je posao u koji mora biti uključen tim stručnjaka i svi ministri, odnosno ministarstva u Vladi, kao i državne agencije. On mora biti dio sustava, a ne ad hoc inicijativa. To je isto bila jedna od poruka koju sam htio poslati, da se o ekonomiji ne brinu dva-tri ministra, nego svi", kazao je.
Vujčić tako "zbog ozbiljnosti situacije poziva na politički i općedruštveni konsenzus oko glavnih ciljeva i načina njihovog ostvarivanja. Barem među najrelevantnijim društvenim i političkim snagama".
Glavna pozitivna posljedica ulaska u EU je, ističe guverner, to što zemlja postaje atraktivnija za izravna strana ulaganja, no podsjeća da će – ako izostane aktivno suočavanje s gospodarskim teškoćama – Hrvatska "najvjerojatnije odmah potpasti pod takozvanu proceduru pretjeranog deficita (EDP), a možda i proceduru pretjeranih neravnoteža. To bi moglo u znatnoj mjeri ograničiti stupnjeve slobode vođenja ekonomske politike, gotovo sigurno proračunske, a možda i drugih. Ekonomska politika bi se mogla suočiti s nekom verzijom MMF-a i bez MMF-a". Drugim riječima, ne djelujući, sama će se Hrvatska osuditi na neku vrstu prinudne uprave.
U njegovom području, u upravljanju bankovnom industrijom, jedan od prvih poteza novog guvernera bio je usmjeren prema zaštiti potrošača, uvođenje mogućnosti prijenosa kredita iz banke u banku bez naknade. Takvih će poteza biti još:
"Jedan od prioriteta je zaštita potrošača, a njih se najbolje štiti povećavanjem konkurencije. Što je veća konkurencija, banke će nuditi bolje i jeftinije usluge. Tržište je prilično konkurentno, no manje nego prije početka krize, kad su cijene nekih kredita pale čak ispod razine zemalja s daleko nižim rizikom, poput Njemačke. Što se proizvoda tiče, rekao bih da je konkurencija veća na području štednje i kredita, nego na području naknada."
