Okružujući letjelicu minijaturnim replikama magnetskih sfera znanstvenici se nadaju stvoriti zaštitu od solarne radijacije i istovremeno dobiti neku vrstu magnetskog jedra koje bi odgurnulo letjelicu dublje i brže u svemir.
Ukoliko daljnja ispitivanja na NASA Marshall Space Flight Center budu uspješna, letjelica pod imenom M2P2 bi zamijenila druge skuplje solarne brodove.
Velika prednost ovog prototipa je izostanak velikih radova koji bi se trebali odvijati u svemiru, kaže fizičar Robert Winglee sa sveučilišta Washington koji je prijedlog za M2P2 iznio pred NASU još prije dvije godine.
Bit izuma je u ideji da se u letjelicu tj. njeno magnetsko polje instalira vruća plazma. Plazma uzrokuje povećanje magnetskog polja koje bi u zemljinoj orbiti moglo prikupiti dovoljno solarnog vjetra i razviti brzinu s 0 na 290,000 kilometra na sat.
Za konstrukciju nije potrebna nikakva nova tehnologija pa Bob Casanova s NASA instituta za napredne koncepte kaže kako za sad ne vidi nikakve nedostatke, samo prednosti, no ispitivanja će se nastaviti.
