Prije nego li su katolici preuzeli 1. studeni kao Dan Svih Svetih, Kelti su na taj dan već vjekovima slavili početak nove godine. Nakon zalaska sunca 31. listopada, počinjalo bi razdoblje Samhaina (keltski: Kraj ljeta), večeri kada se navodno spaja svijet živih i mrtvih. Na brdima su se palile velike lomače, prilagali su se darovi svih vrsta, oblačili se zastrašujući kostimi, a sve u nadi da će horde demona, vještica, duhova, crnih mačaka i raznoraznih strašila zaobići naselje i ostaviti polja i ljude na miru.
Mnogi običaji su prerasli u igre kojih se još igraju djeca. Ostao je dan za opsjednute gatanjem, navodno je na taj dan veza sa svijetom demona savršena, pa su prognoze i gatke jasnije i preciznije nego drugih dana u godini.
Imigranti, posebno Irci, običaj su donijeli u Ameriku, a tamo je s vremenom postao festival za maštovito maskiranu djecu koja opsjedaju susjedstvo i zahtijevaju slatkiše od "prestravljenih" domaćina. Maskiranje je uzeto iz jednog drugog drevnog običaja, kao zaštita od zlih duhova, i prakticira se posvuda po svijetu. Najupečatljiviji simbol večeri je svjetleća bundeva izrezbarena tako da podsjeća na ljudski lik ? Jack-o'-lantern (ime je najvjerovatnije proizašlo iz nadimka za noćnog stražara).
U Europi je svečanost zadržala religioznu konotaciju, ali razmotri li se povijest praznika, jasno je da ima vezu s Kristom koliko i rezbarenje bundeve u Americi.
