Kasno navečer, kad ste već digli ruke od poziva na koje nema odgovora, na displayu mobitela učitava vam se neidentificirani poziv ili stiže poruka, ali ne tipičan SMS kakve vam šalju lijeni prijatelji: "ok", "yep", "nope" ili "?!?" - nego pravo malo pismo - poruka u kojoj su iskombinirani različiti jezici... npr: "pronto... gotova u studiju. dead tired... interview - manana? nina lopez gomez y munoz..." Manana se nalazimo na razgovoru, negdje između Ninina studijskog termina, gdje se još radi na pjesmama, snimanja fotografija - na kojima se promovira njezin novi izgled, i Cosmova deadlinea, do kojega fotografije njezina novog identiteta već moraju biti spremne. Oči u oči, Nina Badrić gleda vas vrlo živim pogledom, i na sve što je pitate brzo reagira. Osim toga, vrlo je duhovita i isplati se pozorno je slušati: ono što ispriča usput, govoreći o nekoj drugoj temi, može vas nasmijati do suza. A ono što se proteže kroz sve moguće teme - od SMS-a do pričanja o najosobnijim stvarima - ogromno je veselje i optimizam koji širi metrima oko sebe.
Što znači naslov singlea koji se trenutno emitira u medijima - Nek ti bude kao meni - jesu li to dobre ili loše želje? Pa, pogledajte me, što mi fali. Jasno da su dobre: mir, lijepe stvari, dobar posao, optimizam. O.K., često je velika strka, recimo ovih dana kad se završava album, ali opet - da mi nije dobro, nešto bih već promijenila.
I, kad bude gotov - dolazi veliki odmor, put oko svijeta, krstarenje...? Možda ne baš put oko svijeta, ali odmorit ću se, svakako. Znate kako je kad najednom počne odmor: prvih nekoliko dana morate se privikavati. Ako se na trenutak opustite, već idući slijedi šok i pitanje: "Koga sam zaboravila nazvati?" Kao da ne možete prihvatiti da je gotovo i da ne treba nikoga zvati. Čini vam se da ste krivi što ste se opustili i da ste nešto zaboravili. Jer - da uvijek mislite na sve - ne biste se nikad opustili.
Vrijeme kad ništa ne radi
A dokad spavate?
Nastupi mi kasno počinju, a završavaju... jako kasno. Dok dođem kući, već je jutro. Zato se budim između 11 i podneva. Ponekad, samo ponekad, iznenadim svoju okolinu oko pola deset. Tada mi stvarno treba puno kave.
Kakve? Doma si radim nescaffe, ali zapravo obožavam espresso. U Zagrebu, stanujem pod obroncima Sljemena i na putu prema gradu obično zastanem u jednom malom, neupadljivom cafeu i popijem espresso.
A navečer? Poslije posla? Kad nemam nastup, radim do šest poslijepodne. Onda isključim zvono mobitela i to je trenutak zbog kojega sve postoji: tada počinje moj privatni život.
Znači, ako vas netko želi pozvati van, treba nazvati prije šest. Dobro, pogledam na display i poslije šest. Zapravo, vrlo sam radoznala: ako dobijem neki ludi SMS, evo me začas.
Jeste li i vi fanatik SMS-a? Ne. Točnije rečeno, volim dobivati poruke, ali slati... malo sam lijena. No, ako se nekome moram javiti, a ne da mi se zvati, onda samo šaljem SMS.
Nešto kao - mobitelom se razgovara o poslu, a privatne poruke šalju SMS-om? Pa da, iako je to dosta općenita podjela. Uostalom - zar se i mi za razgovor nismo više dogovarali SMS-om nego telefonom.
I što se događa nakon što isključite telefon? Otkrijte tu tajnu - kako izgleda Ninin privatni život? Trudim se imati što više mira: mislim da je mir vrlo potreban za sreću, bilo s osobom koju volite, bilo kad ste sami. Bitno je prihvatiti sebe, ne samo s prednostima nego i ograničenjima. Očekivati previše od sebe, htjeti pod svaku cijenu biti najbolji jednostavno je tužno. Zato mi je to ?moje vrijeme? beskrajno vrijedno, iako se tada ne bavim ničim bitnim: jedem lubenice i grožđe, idem s prijateljima na Mrežnicu, gledam filmove na videu...
Sushi iznad svega
Koje filmove volite? Prohujalo s vihorom, Imitacija života, Zgodna žena, pa Sjaj u travi.
Ako su sve to nastupi: i pjevanje i gluma itd, zanima li vas možda gluma u filmovima? Da. Evo, bez prenemaganja u stilu "ako me netko nekad bude zvao", lijepo kažem da bih voljela biti glumica i da me filmska gluma i te kako zanima.
Da? A biste li se, na primjer, skinuli goli ako bi to zahtijevala uloga? Kad bi to tražila uloga? Ne znam, zapravo mislim da ne bih. A zašto sad uopće o ovome pričamo kao o nekom čudu - kad je u inozemstvu netko, da tako kažem, multitalentiran, kadar raditi različite stvari, kao na primjer Madonna ili Jennifer Lopez, to se cijeni, a u nas se naziva svaštarenjem.
Na čemu smo ono malo prije bili... kuhanju? Volite li nacionalne kuhinje? Jako. Odnosno, volim sve nacionalne kuhinje čiji restorani postoje u blizini, u Zagrebu - kinesku, meksičku... Volim talijanske tjestenine i umake, volim voće i povrće. Ali - iznad svega - sushi.
A kuhanje? Što biste, na primjer, skuhali sebi, što prijateljima, a što nekome koga volite? Sebi: salatu od tune s rajčicom, paprikom i kukuruzom. Prijateljima bih spremila školjke Saint Jacques koje uopće nije teško prirediti - ne dajte se zavesti njihovim atraktivnim izgledom - i tjesteninu s lososom i kavijarom. A frajeru u kojeg sam zaljubljena - za to bih si dala truda i naučila raditi sushi. Ili bih ga naručila iz prvog restorana!
Baš ne vrvi mesom. Jeste li vegetarijanka? Ne, jedem meso - doduše samo perad. Jedem i ribu.
Kad bismo se sad dogovorili za fotokolumnu u Cosmu koja bi se zvala "Trenirajte s Ninom", što bi prevladavalo? Teretana, plivanje... Tae bo. Aerobik i tae bo kombinacija je koja za mene znači sat vremena neprekidnoga pokreta. To je - osim za kondiciju - izvrsno i za opuštanje - morate stalno držati ritam i stvarno nemate vremena misliti ni o čemu drugome. I jedno i drugo volim više od teretane jer su te vježbe način da se tijelo lijepo oblikuje, ali da, istodobno, zadrži ljudske mjere - pomoću njih dobivate definiciju, ali ne i umjetan, bilderski izgled.
I kakve su onda te vaše aero-tae-bo mjere? 55-57 kilograma na 170 centimetara. To je, recimo, idealan omjer, možda sam čak mrvicu mršava za svoju konstituciju, ali tu nema pomoći jer kamera "udeblja" za dobrih pet kilograma. Drugim riječima, pojavljujete li se na televiziji, morate biti nešto mršaviji, jer u suprotnom izgledate debelo.
A jeste li skloni debljanju? Na žalost - jesam. Ali srećom, kad prebacim 58, počnem se dosta loše osjećati i to mi je zvono na uzbunu. S druge strane, jednom sam pala ispod 50 i to je također, na svoj način, bilo loše: bila sam jednostavno premršava i dosta slaba, a naravno, osim fizičke snage, treba biti i mentalno jak: mnogo je teži od uspona do vrha opstanak na njemu. Po tome se - recimo u Hrvatskoj - vidi kolika je snaga Olivera Dragojevića, Tereze Kesovije, Josipe Lisac... Showbiz u inozemstvu milijun je puta drukčiji od domaćeg, ali je problem opstanka sveprisutan: koliko ste puta čuli da se neki pjevač liječi od droge ili alkohola - ovisnost jest dokaz nečije nestabilnosti, ali i veličine pritiska kojem je izložen.
Kliknite ovdje, pročitajte nastavak teksta...
