Ingeborg Bachmann - velika austrijska spisateljica i pjesnikinja uživala je za svog života kultni status "pjesnikinje metafizike i straha". Rođena 1926. Ingeborg je doktorirala na temu Martina Heideggera, proslavila se zbirkom pjesama "Die gestundete Zeit" za koju je odlikovana nagradom "Grupe 47" i koja joj je omogućila ulazak u vrh europske spisateljske kreme. Slijede roman "Malina", brojne radio drame, te nedovršena "Trilogija o vrstama umiranja".
Za svog života Ingeborg se družila s Paulom Celanom, ljubovala s Maxom Fricshom, živjela u Londonu, Parizu, Rimu, Frankfurtu, a sumnja se da se sama zapalila 1973. u rimskom stanu.
I baš kad se mislilo da su sva djela Ingeborg Bachmann objavljena, pa čak i ona fragmentarna - Ingeborgine sestre su ovaj tjedan objavile tajnu zbirku pjesma koju je Bachmannova pisala između 1962. i 1964. nakon raskida ljubavne veze s književnikom Maxom Frischom.
Prema riječima kritičara, premda je Ingeborg poznata po surovom realizmu, nadrealnim slikama koje graniče s vizijama iz noćnih mora, zbirka ljubavnih pjesma posvećenih Maxu Frischu ("Melem morfij", "Doručak s trulim mirisom") nadilazi sve ostale, a istodobno najiskrenije svjedoči o njenom vječnom strahu od ostavljanja i težnji prema ljubavi i utopiji.
