Mnogi zaposlenici se osjećaju robovima mobitela: u svako doba i na svakom mjestu može zvati šef, makar je nerijetko jedini smisao takvog poziva da šef pokaže kako on još uvijek radi, piše Deutsche Welle. Uopće, ni stručnjaci za produktivnost nipošto ne misle kako su takvi pozivi zaposlenicima u njihovo slobodno vrijeme dokaz nekakve velike marljivosti - nego prije svega kronična nesposobnost njihovog šefa da upravlja svojim i tuđim vremenom i resursima.
Zato je i u koncernu VW bilo moguće postići dogovor kakav se ne viđa često: računalni poslužitelj je tako programiran da prestaje prosljeđivati elektronske poruke na službene mobitele točno 30 minuta nakon što im je završilo njihovo (klizno) radno vrijeme. Tišina traje sve do pola sata prije početka radnog vremena sljedećeg radnog dana.
To pravilo vrijedi za preko 1.100 suradnika automobilskog koncerna u nižoj i srednjoj razini upravljanja. Visoki dužnosnici koncerna VW-a, čije tvornice su ionako razmještene po čitavom svijetu pa tamo doista "sunce nikada ne zalazi", i dalje odmah dobivaju poruke kada su poslane, a poštede u slobodno vrijeme su izuzeti i suradnici koji su plaćeni izvan redovitih okvira.
Suradnici Volkswagena su s velikim zadovoljstvom pozdravili ovu nagodbu uprave i radničkog vijeća. Doduše, VW je oduvijek bio na glasu kao koncern koji uvelike poštuje zahtjeve (stalno zaposlenih) radnika, ali i u ovom koncernu su svjesni da menadžeri koji su "izgorjeli" (takozvani burn-out-sindrom), nikome ne koriste. Uopće, prvi Blackberryji su se još smatrali statusnim simbolom, ali takvim "džepnim uredima" je već odavno nadimak i "Crackberryji" - jer se čini da su korisnici ovisnici o malom električnom uređaju preko kojeg su uvijek dostupni svakome kome treba.
Jednoglasno mišljenje psihologa je kako je upravo ta "dostupnost" važan dio stresa kojem su izloženi zaposlenici i koji onda dovodi do "pucanja" pojedinih suradnika. Najbolji lijek je jasna granica, gdje je radno mjesto, a gdje na prvom mjestu više nije šef i poduzeće, nego obitelj i slobodno vrijeme.
