Deset najvećih metropolitanskih područja u svijetu:
1. Tokyo (Japan) - 28 milijuna stanovnika,
2. New York (SAD) - 20,1 milijun stanovnika
3.Mexico City ( Meksiko) - 18, 1 milijuna stanovnika
4. Bombay (Indija ) - 18 milijuna stanovnika
5. Sao Paulo (Brazil) - 17, 7 milijuna stanovnika
6. Los Angeles (SAD ) - 15,8 milijuna stanovnika
7. Shangai (Kina ) - 14,2 milijuna stanovnika
8. Lagos (Nigerija ) - 13,5 milijuna stanovnika
9. Calcutta (Indija ) - 12,9 milijuna stanovnika
10. Buenos Aires (Argentina ) - 12,5 milijuna stanovnika
U egipatskom glavnom gradu Kairu siromaštvo i nedostatak smještaja tijekom devedesetih postali su tako ozbiljan problem da je više od 300 tisuća ljudi živjelo na području napuštenog groblja na rubu grada. Čak i oni koji si u Kairu mogu priuštiti "luksuz" te imaju mogućnost osiguravanja stambenog smještaja, posjeduju skučene stanove, najčešće bez WC-a.
U indijskoj Calcutti uvjeti su još gori. Gotovo 70 posto stanovništva živi u siromaštvu, većina njih živi u straćarama bez vode. Nerijetko 25 obitelji dijeli jednu pumpu, koja je izvor vode za piće i kupanje. Otprilike polovica stanovnika Calcutte služi se septičkim jamama. Otprilike 600 tisuća stanovnika tumara ulicama, krade i prosi. Čak i u razvijenijem Šangaju, u kojem živi 12 milijuna ljudi, na prosječnog građanina otpada kvadratura prosječne američke kupaonice.
Rast broja stanovnika i prenapučenost gradova stvara ozbiljne socijalne probleme, kriminal i građanske nemire. U nekoliko sjevernoafričkih država sredinom devedesetih rapidno rastući gradovi utonuli su u anarhiju koja je prijetila "zapaljenjem" cijelog kontinenta. U Sahelu, koji obuhvaća područje južno od Sahare, policija je vladar tijekom dana, noću vladaju mrak i lokalne bande.
Kao što nije jednak stupanj razvijenosti određenih društava, ni njihovi stanovnici u jednakoj mjeri ne opterećuju svoj ekosustav. Osam milijuna djece rođene u industrijski razvijenim zemljama tijekom 1996. imat će jednak utjecaj na okoliš kao i 320 milijuna djece rođene u zemljama u razvoju.
