Dr. sc. Marijo Parčina voditelj mikrobiološke dijagnostike Sveučilišne bolnice u Bonnu, predavač Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Bonnu te naš renomirani stručnjak nalazi se na prvoj fronti epidemije te pomno prati sve što se događa kako u Njemačkoj tako i u Hrvatskoj te svijetu.
"Uz higijenske mjere, najvažniji alat u borbi protiv pandemije je brzo i efikasno identificiranje uzročnika. Prvi EU protokol za PCR identifikaciju SARS-CoV-2 virusa objavio je potkraj siječnja Njemački konzilijarni laboratorij za koronaviruse i ubrzo je postao dostupan svim sveučilišnim klinikama, a nakon toga i ostalim laboratorijima što je omogućilo njegovo pravovremeno etabliranje i uvođenje u rutinsku dijagnostičku praksu. Identifikacijom prvih zaraženih osoba, Njemačka je započela provođenje izravnih epidemioloških mjera putem službi zaduženih za zdravstveni nadzor, u smislu edukacije građana, provođenja kućne samoizolacije i praćenja kontakata oboljelih osoba. Djeca su identificirana kao potencijalni super-prenositelji bolesti zbog čega je uslijedilo zatvaranje vrtića i škola, a ubrzo i dječjih igrališta i ostalih sadržaja", započeo je Parčina za Slobodnu Dalmaciju.
Kazao je da su se na vrijeme identificirala žarišta epidemije i testiranje je postalo obavezno za sve rizične kontakte bez obzira na prisutnost simptoma. Vrlo brzo prestale su s radom sve uslužne djelatnosti koje nisu nužne za dnevni život ne bi li na kraju došlo i do zabrane okupljanja i druženja više od dvije osobe koje ne pripadaju istom domaćinstvu.
No je li to glavni razlog zbog kojega je smrtnost od koronavirusa manja u Njemačkoj?
Kultura testiranja u Hrvatskoj i Njemačkoj
"Mogućnosti i kultura testiranja u Njemačkoj i Hrvatskoj su drugačije. U Hrvatskoj nemamo razvijenu 'stručnu kulturu' testiranja na influenzavirus (Gripu), RSV ili pertusis (veliki kašalj) u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Ako ona postoji u nekim ustanovama, uglavnom se svodi na brze antigen testove koji imaju senzitivnosti od 30 do 80 posto.
Samo visoko specijalizirane ustanove mogu izvršiti PCR dijagnostiku na influenzavirus i sl., lokalne ustanove nemaju potrebnu infrastrukturu, a privatna mreža mikrobioloških laboratorija nije dovoljno razvijena.
Za razliku od hrvatske stvarnosti, više od 80 posto dijagnostike u Njemačkoj počiva na dobro etabliranim i reguliranim privatnim visoko automatiziranim laboratorijima. Svi privatni i državni laboratoriji u stanju su provoditi razne vrste PCR testova. Kapacitet testiranja zahvaljujući automatizaciji je između 300 do 4000 uzoraka dnevno, naravno ovisno o veličini ustanove.
Pojavom novog koronavirusa nisu se testirali samo pacijenti koji su boravili u rizičnim područjima ili kontakti zaraženih pacijenata, već je testiranje na COVID-19 odmah postalo dostupno svim pacijentima s respiratornim simptomima koje bi liječnik prema svom kliničkom iskustvu testirao na influenzavirus", objasnio je znanstvenik.
Kaže da baš radi toga brojevi zaraženih u Njemačkim pokrajinama nisu usporedivi s brojevima u Italiji i Španjolskoj koje se nalaze u velikom usponu epidemije i u kojima brojevi reflektiraju više teško oboljele pacijente, nego one zaražene ili blaže oboljele.
Koliko su zdravstveni sustavi spremni na ovu situaciju?
Parčina tvrdi kako nitko nije u potpunosti bio spreman za ovaj scenarij.
"Svaki političar ili stručnjak koji je rekao da je država ili sistem spreman za ovakvu pandemiju, gadno je slagao. Zadnje veće pandemije odigrale su se 1957. i 1968., a iskustva su nažalost dobrim dijelom otišla u zaborav. Uz to, tehnološki napredak koji imamo danas s tim vremenom uopće nije usporediv", govori.
Kontaktirajući sa znanstvenicima iz cijele Europe dolaze do sve više novih spoznaja.
"Redovito sam u kontaktu s kolegama iz Italije i Španjolske s kojima na dnevnoj bazi pokušavam razmijeniti iskustva i koordinirati određene projekte. Pričamo mnogo o strategiji testiranja koja se mora prilagođavati fazi epidemije u kojoj se nalazite. Za sad imamo jako osjetljiv i specifičan alat, PCR test za SARS CoV-2, ali u daljnjem napretku epidemije morat ćemo se prebaciti na druge vrste testiranja. Morat ćemo biti u stanju identificirati one osobe koje su već imale infekciju i stvorile antitijela na virus, a što nije moguće napraviti s testom koji trenutačno primjenjujemo", objašnjava.
Pitanje nošenja maski
Nedavno je i na svojoj Facebook stranici kritizirao izjave naših epidemiologa po pitanju zaštitnih maski, a sada je odlučio to i objasniti.
"Dosta se hrvatskih političara i javnih osoba prijašnjih dana pred kamerama pojavilo noseći medicinske zaštitne maske. Neki od njih su imali i FFP3 zaštitne maske, što je apsolutni apsurd cijele situacije. FFP3 zaštitne maske nemaju što raditi na licima javnih osoba niti svih onih koji se pokazuju pred kamerama. Ta maska je namijenjena samo situacijama kada ste u izravnom kontaktu s potencijalno zaraženim osobama.
Svi koji posjeduju FFP3 maske, trebali bi ih proslijediti osobama i ustanovama kojima su one zbog izravnog kontakta s potencijalno zaraženim osobama potrebne, znači medicinskom sektoru koji je redovito izložen virusu i riskira da će ga zaraženi pacijent direktno zakašljati, recimo u situaciji kada se uzima bris ili vadi krv prilikom čega je nemoguće održavati propisani razmak od dva metra. Ljudima koji se šeću po otvorenom zraku i pridržavaju se mjera socijalnog distanciranja, ta vrsta zaštite je apsolutno bespotrebna.
Velika je kulturološka razlika između nas i Kineza, dok Kinezi nose maske iz poštovanja prema drugome, mi ih nosimo uglavnom iz potrebe za samozaštitom", kazao je Parčina.
Pogrešno koristimo i rukavice, upozorava.
"U jako puno slučajeva vidimo rukavice na rukama policije, carinika, prodavačica, pa čak i na rukama nekih građana. Na žalost, većina se opremila pogrešnom vrstom rukavica. Svrha rukavica na rukama policajaca koji provjeravaju osobne dokumente nije da se zaštite od 'prljavih' osobnih iskaznica, već da im se promijeni percepcija čistoće vlastitih ruku. Nošenje rukavica uglavnom sprječava ljude da se diraju po licu, nosu ili oko usta", objasnio je Parčina.
Sve o koronavirusu u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pročitati OVDJE.
