Lijepljenje guma za žvakanje na ovaj zid započelo je početkom 90-ih, kada su ljudi iziritirani dugačkim redovima za kupnju kazališnih karata počeli lijepiti žvakaće na zid.

Prvo su na gume za žvakanje lijepili male kovanice, ali s vremenom je običaj lijepljenja novčića nestao i ostale su samo gume za žvakanje.

Kazalište je dva puta pokušalo ukloniti žvakaće sa zida, ali je od toga konačno odustalo 1999. godine.

Danas je zid popunjen tisućama guma za žvakanje u svim mogućim bojama, a što je 'instalacija' više rasla, umjetnost lijepljenja guma žvakanje je postala sofisticiranija.

I dok se iz daljine zid čini prekrasnim, pogled izbliza može izazvati mučninu kod onih osjetljivijeg želuca.