U Hrvatskoj više od 100 tisuća ljudi boluje od poremećaja u
prehrani. Od toga 25 tisuća od anoreksije, a 75 tisuća od
bulimije. Upravo u ovom trenutku najmanje 3 osobe povraćaju svoj
ručak. S ovim poremećajima prosječno žive 15 godina nakon čega
umru ili si oduzmu život.
"Imamo natjecanja u tom rangu tko će manje jesti, tko će brojati
kalorije više, ili u tome samo teoretski čija je tablica bolja na
neki način", izjavila djevojčica koja boluje od anoreksije.
Za potrebe ove priče zvat ćemo je Ana. Ima 14 godina i upravo
završava osnovnu školu. Visoka je 160 centimetra, a do prije
nekoliko mjeseci imala je 34 kilograma. Danas teži 10 kilograma
više, jer se liječi već godinama, ali njezino srce je toliko
slabo da bi svakog trena moglo popustiti.
"Zapravo je jako teško svaki dan preživljavati i ići iz jedne u
drugu, treću bolnicu i stalno biti na infuzijama, hranjenjima na
sondu i stalno provjeravati broj kilograma, a s druge strane ja
želim sasvim nešto drugo".
Ona želi upisati medicinski fakultet i živjeti dugo i sretno, no
nije sigurna želi li si doista pomoći. Upravo u tome leži problem
ove bolesti. Zna to i autorica knjige 'Anoreksija - težina
ljepote'. Danas se smatra zdravom, ali do prije nekoliko godina
prolazila je isto što i Ana.
"Najmanji broj kilograma je oko 30 kilograma! Sjećam se to sam
imala nakon povratka s ekskurzije u 8. razredu, i užasno sam se
slabo osjećala, refleks gutanja sam izgubila, nisam se mogla
dizati iz kreveta. Do kupaone mi je bilo teško otići. To je dosta
kompleksna bolest, zato što se pacijentice ne žele liječiti, one
ne žele biti zdrave i to uvelike otežava proces ozdravljenja",
izjavila je Neda Dropulić, autorica knjige "Anoreksija - težina
ljepote".
Kada je tako, jasno je da se radi o kronično trajnom stanju. Iako
je bolesnima najgore, te patnje nisu pošteđeni niti njihovi
roditelji. Baš poput Hrvoja, čija kćer već 15 godina boluje od
anreksije. Osnovao je i Udrugu, ali tvrdi - nitko se tim
problemom ozbiljno ne bavi.
"Jedan od razloga je što nismo komercijalna bolest, pa nema
političke volje, ni volje struke", kazao je Hrvoje Rendulić,
predsjednik Udruge Nada.
Još je jedna zabluda vezana uz anoreksiju i bulimiju. Mršave
svjetske zvijezde, manekenke, glumice i pjevačice – nisu krive za
anoreksiju mladih diljem svijeta.
"Anoreksija je poznata od antike, preko srednjeg vijeka do danas,
u srednjem vijeku nije bilo medija, ni šoubiznisa pa kako onda
objasniti tamo u ono vrijeme anoreksiju i bulimiju", dodaje
Rendulić.
U knjizi je Neda opisala šokantne trenutke iscrpljivanja i
samouništenja. Baš onakvih kakvih se svijet prisjećao u trenutku
smrti francuskog modela Isabelle Caro, koja je bolovala od
anoreksije, a plakatima i jezivim fotografijama slabašnog tijela
ukazivala na stravične posljedice te bolesti.
olja za životom je jedinstvena i dosad je u mnogočemu nadjačala
brojne zapreke.
Ima nade. A ima i Nade – Udruge koja može barem savjetima pomoći
oboljelima. A mlada Neda, napokon izliječena nada se da će i
druge djevojke jednog dana moći ovako stati pred društvo,
nasmijati se i reći - volim život.
Potresna priča 14-ogodišnje anoreksičarke, djevojčice koja je otišla na liječnje tek kad je spala na 34 kilograma. I ona i njezina majka odlučile su ostati anonimne jer društvo ovaj problem još uvijek smatra hirom, a ne bolešću.