Za 30 godina ponovno će biti razmotren sporazum koji održava sklad na Antarktici, pa se u kontekstu toga BBC pita mogu li arheološka otkrića poput ljudskih kostiju utjecati na budućnost tog zamrznutog kontinenta koji za sada još uvijek nije ničije vlasništvo?
1985. godine na plaži Yamana, na Cape Shirreffu na antarktičkom južnom Shetlandskom otočju, pronađena je jedinstvena lubanja koja je pripadala domorodačkoj ženi u svojim ranim dvadesetima, iz južnog Čilea. Riječ je o najstarijim ljudskim ostacima koji su ikada pronađeni na Antarktici, a vjeruje se da je žena umrla između 1819. i 1825. godine.
Lokacija pronalaska lubanje bila je neočekivana. Pronašli su je u kampu na plaži koji su napravili lovci na tuljane, početkom 19. stoljeća u blizini ostatka njezine bedrene kosti, iako se u to vrijeme nije čulo za ženske lovce na tuljane. Ne postoje dokumenti koji bi mogli objasniti kako to i zašto je ta žena došla na Antarktiku. Nakon skoro 200 godina, vjeruje se da se lubanja poklapa s početkom prvi poznatih slijetanja na Antarktiku.
Teritorijalne pretenzije
Pronađena lubanja nije interesantna samo zbog arheoloških razloga, već i zbog teritorijalnih zahtijeva prema ovoj netaknutoj divljini. Nacije potiho planiraju uložiti svoja prava kao vlasnika prostora te gotovo nenastanjive zemlje . Profesor geopolitike na Royal Hollowayu, Sveučilištu u Londonu, Kauls Dodds, tvrdi da ljudi ne shvaćaju kako postoji "mračna strana Antarktike"
"Ono što vidimo je velika politika moći koja se igra u prostoru kojeg mnogi ljudi poimaju samo kao zamrznuti otpad", tvrdi Dodds.
Sustav antarktičkog ugovora prvi put je potpisan 1959., no 1998. dodan je protokol o zaštiti okoliša. Prema tom protokolu Antarktika treba ostati "prirodni rezervat, posvećena miru i znanosti" te su zabranjene sve aktivnosti koje se tiču antarktičkih mineralnih resursa, osim ako nisu nužne za znanstveno istraživanje.
2048. godine moglo bi doći do promjena
Međutim, to ne znači da je riječ o nečemu što će nužno vrijediti zauvijek. 2048. godine taj dio ugovora mogao bi biti ponovno razmotren. To je datum kada bi mogla biti promijenjena ili ukinuta zabrana rudarstva i izvlačenja resursa. Dodds tvrdi da se 2048. čini prijeteća jer određene države mogu misliti kako više ne vrijedi zabrana eksploatacija minerala, a zaštita okoliša je jedan od ključnih dijelova ugovora.
U vrijeme kada je donesen ugovor sedam zemalja je imalo preklapajuće zahtijeve za antarktičkom zemljom: Argentina, Australija, Čile, Francuska, Novi Zeland, Norveška i Ujedinjeno Kraljevstvo. Ugovorom su zabranjeni novi zahtijevi te su teritorijalni i ekspanzijski zahtijevi za Antarktikom službeno zaustavljeni, piše BBC.
Iako su zahtjevi privremeno zaustavljeni, mnoge zemlje popu Kine i Rusije već razmišljaju unaprijed o tom dijelu ugovora i što će se dogoditi 2048. godine. Zbog toga, tvrdi Dodds, mnoge zemlje šalju različite izvidnika na Antarktik, tako što primjerice financiraju znanstvena i povijesna istraživanja, tako što grade istraživačke baze širom kontinenta kako bi mogle reći ostatku svijeta da se nalaze na cijelom prostoru.
Arheologija kao gorivo za teritorijalni nacionalizam
Prema riječima Michaela Pearsona, savjetnika za antarktičku baštinu, arheologija je jedna od najvažnijih aktivnosti na Antarktici jer pokazuje interes, pa čak i ulog, za buduće rasprave o teritorijalnim zahtjevima ili eksploataciji prostora. Iako arheološka otkrića poput lubanje žene nemaju pravnu težinu, ipak bi mogla utjecati na vremenski slijed povijesti kontinenta. Tako da, ako bi Čile dokazao da su Čileanci živjeli tamo prije nego ljudi drugih nacija, imao bi jače polazište u pregovorima o teritoriju.
Arheološki pronalasci bi također mogli utjecati na političku potporu kod kuće. "Kada se pronađu ostaci ili predmeti u ledu, već mogu vidjeti kako napuhuju teritorijalni nacionalizam. Arheologija je uvijek bila jako važna za nacionalne politike", rekao je Dodds.
Postoje i drugi događaji poput povijesnih brodoloma, koji bi mogli igrati istu ulogu kao lubanja na plaži Yamana. Primjerice, 1819. godine španjolska fregata San Telmo razbila se u Drakovu prolazu, koji razdvaja vrh Čilea od Antarktičkog poluotoka. Arheolozi su pretražili Antarktičke otoke u potrazi za članovima posude tog broda. Budući da su pronađeni ostaci broda na južnom Shetlandskom otočju, Pearson tvrdi da je sasvim moguće da je netko od posade i preživio. Kada bi to bilo tako, pokazalo bi se da su bili prije Britanaca na Antarktiku.
Nacionalne ambicije mogu biti korisne
Naravno, dobra stvar investicija pojedinih država u arheološka otkrića je što otkrića artefakata i ostataka mogu prosvijetliti cijeli svijet. "Nacionalne ambicije koje se kriju u pozadini mogu biti korisne, neovisno o tome jesu li otvoreno izražene ili je riječ o skrivenim motivacijama. Pružaju financijsku i logističku potporu provođenju arheološkog istraživanja, što je inače jako teško dobiti", rekao je Pearson.
Čileanska žena, čije su kosti pronađene, vjerojatno je umrla za vrijeme misije lova na tuljane na Antarktici, zaključuje autorica BBC-evog teksta Martha Henriques, no njezine kosti su postale najznačajniji arheološki pronalazak u Anatarktici te su sada postale dijelom političkih igara oko teritorijalnih zahtijeva na ovaj zamrznuti kontinent
