Kakve su šanse Milana Bandića na parlamentarnim izborima? Teško mi je o tome govoriti bez nekih relevantnih istraživanja. Bandić sigurno ima šansi, ali teško može očekivati potporu koju je imao na lokalnim izborima 2009. ili na predsjedničkim izborima.
Je li CRO Demoskop relevantno istraživanje? Prognozira Bandićevoj listi svega 0,6 posto. Mjerenje nečijeg rejtinga desetak mjeseci prije izbora, u vrijeme kad kandidat nije najavio ni sudjelovanje na izborima, niti je poznat sastav te eventualne liste, stvarno nam ne može reći puno.
Koji su, po vašem mišljenju, loši momenti njegove kampanje - slikanje s Tomislavom Merčepom, 'karling' s vijencem u BiH, nepoznavanje engleskog jezika...? Promatrao sam tu kampanju izbliza, jer sam i osobno kao vanjski stručnjak sudjelovao u nekim njezinim aspektima. Nisam bio zadovoljan s dosta stvari, od izbora pojedinih suradnika i načina vođenja kampanje. U takvim okolnostima lako se dogode kojekakvi gafovi. Ali moramo biti svjesni da ljudi u određenim okolnostima biraju određeni tip predsjednika. Kao što je nakon ozbiljnog Tuđmana narod želio nasmiješenog i neformalnog Mesića, a ne Budišu, tako je nakon Mesićevih deset godina poželio opet njegovu suprotnost – staloženog, ozbiljnog i intelektualnog predsjednika. Uspjeh koji je postigao Bandić je značajan, jer izboriti se za drugi krug nije mala stvar.
Jeste li uspjeli naplatiti svoje usluge od gosp. Bandića u kampanji? O financiranju njegove kampanje lomila su se koplja oko toga da je u startu ostao dužan 6,6 milijuna kuna, za koje se nije najjasnije razriješilo jesu li plaćene ili nisu. To pitanje bi bilo bolje postaviti mojim kolegama menadžerima iz Millenium promocije, koji vode brigu o tome. Ali koliko mi je poznato mislim da nije naplaćena niti jedna kuna iz te kampanje, iako je bio angažiran cijeli agencijski tim na odnosima s medijima. Nažalost, takva praksa ne iznenađuje jer PR agencije često radeći s političarima ostanu kratkih rukava. No, uvjeren sam kako će ta potraživanja ipak biti naplaćena.
Ali koliko mi je poznato mislim da nije naplaćena niti jedna kuna iz Bandićeve kampanje, iako je bio angažiran cijeli agencijski tim na odnosima s medijimaHoćete li surađivati s njim i u kampanji za parlamentarne izbore, biste li to htjeli? Agencija je odlučila da više aktivno nećemo sudjelovati u predizbornim kampanjama. Izazovnijim mi se čini distancirano promatrati i analizirati te procese kroz znanstvenu prizmu.
Je li afera Fimi Media naštetila vašoj profesiji i na koji način? Dotična agencija je marketinška, a ne agencija za odnose s javnošću. Čak i veliki broj medija nije uočio tu razliku pa je naša struka neopravdano bila povezana s tim slučajem. Tako je bačena sumnja na cijelo komunikacijsko tržište.
Zar nije logično da ih se dovodi u vezu, kad se obje branše brinu o promociji i imidžu klijenata u javnosti? U javnosti prevladava mišljenje da ono što zovemo marketingom, PR-om, advertisingom i brandingom jednako služi istome cilju, a da su razlike u nijansama. Ne mogu složiti s time. Kad napravite oglas ili reklamu i platite nekom mediju da ih objavi na točno određenom mjestu, a vi svoju uslugu naplatite određenom provizijom, onda je to oglašavanje. Marketing je širi pojam, on se brine o proizvodima i uslugama, njihovu lansiranju na tržište, cjelokupnoj promociji i prodaji. Odnosi s javnošću upravljaju komunikacijama unutar organizacije, sa svim javnostima koje ju okružuju, uključujući i medije, te vode brigu o imidžu korporacije.
Pojedini su mediji pisali da su Nevenka Jurak i Mladen Barišić u biti primijenili metodu Millenium promocije koju ste primijenili u Zagrebu. Kako reagirate na to? Te klevete nisu iznosili pojedini mediji, kako kažete, već glavom i bradom izvjesni Velimir Bujanec na jednom marginalnom portalu, da bi kasnije sam sebe citirao u nekoj emisiji. Poslovanje Millenium promocije je potpuno transparentno, a vrijednost poslova koje smo ikada radili za državne ili gradske tvrtke je zanemariv. Takve usporedbe su smiješne, ali i zlonamjerne.
Mediji su pisali i o upletenosti u nečasne radnje Ratka Mačeka, koji je, kako znamo, jedan od najpoznatijih PR-ovaca u Hrvatskoj, no njega zasad istrage obilaze. Kako to komentirate i smatrate li da je bez Mačeka afera Fimi Media uopće moguća, s obzirom na količinu povjerenja koju je uživao u HDZ-u i činjenicu da se bavio upravo promidžbom i javnim imidžom te stranke? Ne bi se baš složio da je Ratko Maček jedan od najpoznatijih hrvatskih PR-ovaca. Koliko mi je poznato, nikada nije bio aktivan unutar naše krovne Hrvatske udruge za odnose s javnošću i uglavnom se bavio spinom u politici te navodno konzultantskim poslovima, koji nužno nisu PR. Ne znam za koga i kako radi pa mi je stvarno teško komentirati takva nagađanja.
Niste čuli za Massol i MPR? Čuo sam za Massol kao marketinšku agenciju, ali ne znam ima li veze s Mačekom. Kao što je poznato, Maček je svoju tvrtku nazvao MPR.
Iskreno ne znam izlazi li još Zagreb.hr i tko ga uređuje, ali mislim da je nešto takvo potrebno Zagrebu. Kako gledate na činjenicu da je Business.hr i dalje u izrazito teškoj situaciji već godinama, i što nije valjalo dok je Medijska mreža bila uključena u njihovo vlasništvo?Business.hr je sigurno postao prepoznatljiv brend na hrvatskom novinarskom tržištu, ali uistinu ne znam u kakvoj je situaciji. Koliko mi je poznato Medijska mreža, koju navodite, nikada nije bila uključena u suvlasništvo tog lista, već Mreža znanja, koja je sasvim druga tvrtka. Nisam imao s njima nikakva doticaja, pa vam ne mogu odgovoriti na ovo pitanje.
Koliko znam, nije demantirana informacija da Mreža znanja ispod sebe ima nekoliko tvrtki koje se uglavnom bave poslovnim savjetovanjem, računovodstvom, financijama, marketingom i promocijama, a posjeduje i Medijsku mrežu koja je pokrenula projekt Zagreb.hr, portal za žene She.hr, multimedijski web servis Infopunkt.tv i medijski servis Mape.hr. Novinari Business.hr-a također su mi u razgovoru rekli da ste komunicirali s uredništvom dok je Mreža znanja bila uključena u vlasništvo. Zaista ne znate zašto je Business bio u problemima, a niti dan danas novinari ondje ne primaju plaću redovito? Kao čovjek koji se u teoriji i praksi bavi odnosima s javnošću desetak godina redovito komuniciram s urednicima i novinarima svih relevantnih medija u Hrvatskoj. Ali ništa više od toga. Da sam na bilo kakav način bio povezan s tom redakcijom, savjetovao bih ih da neke stvari naprave potpuno drugačije.
S obzirom da nije demantirano kako je Medijska mreža u središte zanimanja šire javnosti došla nakon što joj je Milan Bandić, kao nepoznatoj u medijskom poslovanju, dao posao izdavanja 24 broja novine Zagreb.hr, s PDV-om od oko 15 milijuna kuna, kako gledate na činjenicu da je taj list doživljen kao reklama za Milana Bandić, tj. PR servis gradonačelniku i gradskoj upravi, koji plaćaju građani Grada Zagreba? Čini mi se logično da milijunski grad poput Zagreba ima svoj list u kojem informira građane o zbivanjima u metropoli i radu gradske uprave i holdinga. Mislim da je bivši Večernjakovac Branko Karapandža kao glavni urednik taj posao sa svojom ekipom radio prilično korektno i uravnoteženo, koliko je to moguće kad je u pitanju komunalni list. Sve je ostalo stvar dojma. Iskreno ne znam izlazi li još taj list i tko ga uređuje, ali mislim da je nešto takvo potrebno Zagrebu. Što se tiče cijene, načina proizvodnje, visine naklade, distribucije i ostalih tehničkih aspekata, sigurno ima puno pozvanijih i stručnijih govoriti od mene.
O tome je li Zoranu Milanoviću više štetilo što bi 'ispario' u ključnim trenucima poput Sanaderovog povratka u politiku, njegova uporaba latinskog, "afera suši i sašimi" ili nešto treće... Njemu šteti nedostatak jasne strategije u osvajanju vlasti i loša strategija komuniciranja s javnošću. Milanović ima potencijala, ali nikako da ga iskoristi na pravi način. Uz njega se, čak i među biračima SDP-a veže gubitak gotovo dobivenih izbora 2007. što je opterećujuća hipoteka, ali i golem pritisak pred ove izbore. Trebao bi puno više boraviti u europskim i svjetskim prijestolnicama i pokazati da može biti značajan igrač i na međunarodnoj političkoj sceni.
O mišljenju Katarine Ott iz Instituta za javne financije, vladajuća stranka ne mora nužno izgubiti izbora ukoliko se odluči provesti reforme i tome što bi preporučio Jadranki Kosor - daljnje povećanje deficita ili rezanje rashoda... Ljudi su spremni na odricanja ukoliko im se jasno da do znanja zašto to čine, što slijedi nakon tog kriznog razdoblja i kakve će imati koristi od toga i na kraju, ako im se pokaže da je taj teret krize ravnomjerno raspoređen. Prema tome, uvjeren sam da ljudi mogu i žele nagraditi one koji provode reforme, ako shvate da je to za njihovo dobro.
O Vladinoj priči o zapošljavanju 150.000 ljudi u ovoj godini, čuvanju ovaca i zašto se tog nisu sjetili ranije... Istina je da ima ljudi na burzi koji ne žele raditi poslove primjerene njihovom obrazovanju i sposobnostima ili rade na crno, a koriste socijalna prava. No najveći broj ljudi radio bi bilo kakav normalan posao. Priča o čuvanju ovaca po meni je sporadična i bespotrebno istaknuta.
O premijerki koja u ime Vlade istupa da bi govorila o uštedama na flomasterima, spajalicama, vodama s okusom borovnice, čišćenju ministarstava... Sigurno i na tim stavkama se može uštedjeti, ali daleko je to od onih ušteda koje su nam potrebne. Navođenje ovih stavki sam više shvatio simboličnim. Da savjetujem premijerku, sigurno bih joj rekao da o uštedama ne govori na takve načine, jer unatoč njezinoj iskrenosti, bespotrebno daje prostora svojim oponentima za kojekakve komentare.
O govoru mržnje u Saboru... Uvjeren sam da ta prepucavanja ne koriste nikome, iako je takva retorika uobičajena i drugim državama, poput Italije. Birači su u Hrvatskoj zasićeni politizacije svega i svačega i pomalo umorni od međusobnog prepucavanja stranačkih predvodnika. Znali bi nagraditi one političare koji bi ponekad znali reći svojim suparnicima 'oprosti'. To ne bi bio dokaz njihove slabosti, već snaga njihove ljudskosti.
