U Zagrebu je u ponedjeljak otvoren međunarodni znanstveni kongres HRAST 2000 (OAK 2000), posvećen poboljšanju kakvoće i genetske raznolikosti hrastova.
Hrvatska je domaćin kongresa jer je u svijetu poznata po slavonskom hrastu lužnjaku, dok su hrvatski hrastici po svojoj kvaliteti i očuvanosti cjelokupnog ekosustava u samom svjetskom vrhu, rečeno je.
Na kongresu sudjeluje više od 130 znanstvenika iz 24 zemlje Europe, Amerike, Azije i Afrike, među kojima i najveći stručnjaci iz područja uzgajanja i genetike hrastova. Tijekom petodnevnog trajanja oni će izložiti pedesetak tematskih referata, a na cjelodnevnim terenskim izletima upoznat će se s hrvatskim hrasticima. Organizatori su Međunarodna unija znanstvenih institucija u šumarstvu (IUFRO) i zagrebački Šumarski fakultet.
Heinrich Spiecker (Njemačka), voditelj IUFRO grupe koja se bavi poboljšanjem uzgoja hrastova, rekao je da je zbog manjka drveta u svijetu sve više prisutan ekološki aspekt održivog upravljanja šumama s težištem na biološkoj i genetskoj raznolikosti i zaštiti životinjskih staništa.
Kim Steiner (SAD), voditelj IUFRO grupe za genetiku hrastova, ukazao je na važnost razumnog upravljanja hrastovim šumama. On je govorio o ekološkom ozračju genetske raznolikosti, o utjecaju gubitka genetske raznolikosti na zdravlje hrasta te poboljšanju osobina hrasta kroz različite uzgojne postupke.
U hrvatskim šumama raste osam vrsta hrastova (lužnjak, kitnjak, medunac, dub, crnika, cer, sladun i oštrika), od kojih prvih pet tvori autohtone, klimatogene šumske zajednice sa značajnom gospodarskom i općekorisnom funkcijom, dok ostale tri, uz općekorisnu funkciju, znatno utječu na biološku raznolikost i stabilnost šuma, rekao je Slavko Matić, predsjednik Hrvatskog šumarskog društva.
Od ukupne površine šuma u Hrvatskoj (2 078 289 ha), hrastove šume zauzimaju oko 30 posto ili 615 000 ha, s drvnom zalihom od 89 000 000 kubičnih metara ili 27,4 posto ukupne drvne zalihe, a prirast iznosi 2 400 000 kubičnih metara godišnje ili 25 posto ukupnog godišnjeg prirasta, rekao je Matić.
Hrast lužnjak je najvrjednija i najpoznatija gospodarska vrsta drveta u hrvatskom šumarstvu, a zbog svojih svojstava poznat je i cijenjen na svim europskim tržištima drvnih proizvoda. Matić je napomenuo kako se lužnjak rasprostire na 10 posto ukupne površine šuma s drvnom zalihom od 14 posto ukupne drvne zalihe i s godišnjim prirastom od 11 posto ukupnog prirasta. Matić je rekao kako su poplavna i podzemna voda glavni ekološki čimbenik o kojem ovisi opstanak i razvoj šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, te da svaki poremećaj u dinamici plavljenja i razini podzemnih voda dovodi do fiziološkog slabljenja sastojina lužnjaka, napadu sekundarnih štetnika te njihovom sušenju i propadanju. Šume hrasta lužnjaka tvore velike cjelovite komplekse kao što su Spačva, Lonjsko polje, Repaš te šumski bazeni na području Česme, Donjeg Miholjca, Našica, Slatine i dr.
