Kim Bard, predavač psihologije na sveučilištu Postmouth, Engleska, promatrala je 30 čimpanza od trenutka rođenja do 12 tjedana starosti. Čimpanze su bile smještene u dva različita okruženja. Jedne su bile 24 sata u kontaktu s majkom, a druge tek svaka četiri sata na njezi kod ljudskih dadilja.
Uočeno je da, kao i kod ljudi, čimpanze najviše plaču do šestog tjedna i postepeno se smiruju do dvanaestog tjedna. Isto tako na stres reagiraju ovisno o količini pažnje koju primaju.
No, ono što razdvaja ljudske bebe od bilo koje druge vrste je nepodnošljiva lakoća plakanja. Ispada da naše bebe plaču i dure se više nego itko drugi na planeti. Dok su se čimpanze smirile istog trena kada je netko došao i uzeo ih u naručje, mali ljudi plaču okruženi i najboljim njegovateljima po tri sata dnevno. Majmunčići su se smirili čak i kada su se dodirivali vlastitom rukom ili sisanjem palca.
- Mislim da je to zbog ranijeg razvoja motorike kod čimpanza i drugih životinjskih vrsta ? tvrdi Bard.
