Ljepota i krv

Odrasti u obitelji liječnika, studirati medicinu i živjeti s njom, obilaziti turnuse po bolnicama i biti direktnim sudionikom raznih kirurgija,neurokirurgija, patologija, internih klinika te vidjeti silne ljudske patnje, bolove, suze.. te konačno specijalizirati kirugiju glave i vrata koju prožimaju najzastrašujući oblici bolesti i koja često mutilira ljudski izgled..i kroz sve to naći se u situaciji da je svrha mog kirurškog umijeća i skalpela u mojoj ruci - LJEPOTA - teško mi je ponekad zamisliti i vjerovati u to.
No ljepota je prokleta stvar, baš kao i prekrasan dar prirode. Nekome izvor prihoda, nekome ugode, ponekima pravi fetiš..no nitko nije imun na nju. Baš nitko! Uostalom danas je ljepota i industrija, i biznis, i umjetnost i..još mnogo toga.
A kad smo već kod KRVI i LJEPOTE - odajem priznanje svakom onom čovjeku - pacijentu, koji se je u borbi za svoje osobno pravo na ljepotu i ostvarenje želja spreman prepustiti kirurgu, anesteziologu i upustiti u nikad apsolutno predvidljiv ishod operativnog zahvata - ESTETSKE OPERACIJE. Jer estetska kirurgija, koliko god bila šablonizirana, ili danas općeprihvaćena i u mnogim publikacijama svedena na rang kozm. salona -ipak je KIRURGIJA - i sa sobom nosi sve one rizike koje nose i ostali kirurški zahvati. Znači, treba biti hrabar i gladan ljepote da bi se odlučili na taj drastičan korak. I nerijetko se u svojoj praksi i sam pitam - "zašto ova prekrasna djevojka sa slatkim nosićem želi još ljepši? Zašto bi te grudi morale biti 4-ka umjesto prirodno odarene trojke?".. Je li to posljedica industrije ljepote ili banaliziranje kirurškog zahvata? Da li uopće smijem tako razmišljati ako sam u stanju napraviti za njih ono što žele?! Jer opravdanost etsteskih zahvata uvijek se može dijeliti na one - istinski opravdane - do onih u potpunosti nepotrebnih. Svaki će estetski kirurg morati uvijek biti sudac i sebi i pacijentovim željama i morati odlučiti o opravdanosti željenoge i mogućeg postizanja upravo tog cilja. Nije to lako, niti uvijek moguće.
Opet, moram iskreno priznati da u malo kojoj grani medicine kirurg dozivi toliko satisfakcije i veselja sa strane pacijenta kao u estetskoj kirurskoj praksi. Odusevljenje pacijenta nakon skidanja flastera i malog kalupa sa nosa i suocenje sa novim izgledom ponekad predstavlja takvu erupciju emocija i suza koje bi se mogle usporediti sa glavnim dobitkom na lutriji..ili budenje pacijentice iz anestezije i prvi pogled na ponovno pune i jedre gurdi, nakon sto je godinama tugovala o nestalim grudima zbog dojenja svoje djece. Povratak samopouzdanja tim ljudima znaci kao i izljecenje najteze bolesti. Dani im postaju veseliji a zivot i intima dobivaju novi polet. Ili pak rast kose nakon transplantacije kod celavih muskaraca..veselje je neizmjerno, a osjecaj ponovno stjecene mladosti navodi ih na svakojake ludosti...Da, bez obzira sto se radilo ipak samo o izgledu, o ljepoti...i bez obzira na sve kritike upućene na taj račun - svi smo krvavi ispod kože - i ne možemo joj odolijeti. A biti njezin kreator, ili ispravljač grešaka prirode..biti estetski kirurg, meni je zasigurno jedno od najljepših poziva koje si mogu zamisliti.
No kako vrijeme odmiče, i kako se iskustva gomilaju..polako raste i moja konzervativnost. Polako nastojim ljudima dati alternativu za kirurgiju i preporučiti ju kao zadnji korak. Ako treba - radije prolijte znoj i stisnite zube na fittnesu, nego se prepustite kirurškom nožu. Za to uvijek ima vremena..a i nije baš uvijek jedino i najbolje rješenje.